Work at home mom ili – prihvati svoj kaos

Mama Market - mama i dijete

Autor: Branka Kurelić, Baby Leka

Živimo u digitalnom dobu, 21. stoljeću, modernom vremenu, kako ovo doba volimo zvati, gdje komunikacija više ne mora biti osobna, pa samim time i pojmovi  rada, posla i zaposlenja mijenjaju svoje značenje. Danas možete prodati ili kupiti proizvod ili uslugu, bez da napustite vlastiti dom, bez ikakvog osobnog kontakta s kupcem ili pružateljem usluga. Upravo zato, mnogi se odlučuju na rad od kuće, a zajednica žena koje su se odlučile na ovakav vid (samo)zaposlenja sve je veća.
Što vam prvo pada na pamet kada se spomene rad od kuće? Možda, mirno ispijanje kave uz čitanje dnevnih novosti, praćeno laganom glazbom u pozadini, u ambijentu začinjenom mirisnim svijećama za buđenje koncentracije? Diktiranje vlastitog radnog tempa lišenog nadređenih, raznih poziva i prozivanja? Da, ima i toga.
Ali, što ako ste uz odluku da radite od kuće još i mama? E, tu situacija postaje zanimljivija. Zato sam odlučila prikazati moj tipičan dan, isključivo osobno iskustvo jedne mame- poduzetnice koja je odlučila balansirati između obiteljskih potreba i rastućeg posla. S razlogom je riječ „kaos“ u naslovu ovog članka, vjerujte.
mama market - ozbiljan posao
Prvo, i vrlo bitno, moj odabir posla za rad od kuće je- šivanje. Odnosno vođenje obrta za proizvodnju modnih dodataka, potrepština i odjeće za bebe i djecu. Ističem to jer ako se bavite programiranjem, prevođenjem ili Internet marketingom, vjerojatno nemate potrebu za velikom količinom prostora. Sigurno nemate stotine metara materijala i dovršenih proizvoda smještenih u premalom hodniku kroz kojeg prolazite „po boku“.
Drugo, također vrlo bitno – nemam radionu. Dakle, moja obitelj i ja živimo mirnim suživotom s mojim najboljim prijateljicama zvanima Jukica, Brotherica i Husqvarna, koje zauzimaju dio spavaće sobe i dnevnog boravka. Tu je i povremeni „pop- up“ foto studio, kojeg smo također prihvatili i uklopili u naš život i svakodnevicu.
Pa, krenimo redom. Dan započinje ispijanjem kave uz čitanje poruka i mailova. Kako morate biti dostupni na svim postojećim društvenim mrežama, tijekom jutra odgovaram na sms, viber, facebook i instagram poruke. Na kraju se zna desiti da sam negdje nešto pročitala a ne znam gdje se moram povratno javiti. Dok sve to „obiđem“- pa, recimo samo da se kava odavno ohladi.
Nastavljam s pregledom mailova, izradom narudžbi robe i materijala za kupnju. Za to vrijeme negdje uguram doručak koji moram napraviti klincima (brojčano stanje djece u kući ovisi o njihovim dnevnim obavezama ali i o bolestima kojih su pošteđeni ili- nisu). Sin je školarac, ide u školu u smjenama, a nastava traje 3-4 sata dnevno. Malena je još u vrtiću ali, kako radim od kuće, na svaki „šmrc“ je uglavnom kući. Dakle, dok iščitavam poruke i pokušavam napraviti zalihe materijala, vjerojatno me netko poteže za rukav i čuje se sto puta „mama“. A tek je jutro.
Kako dan odmiče, kreće borba s paralelnim kuhanjem, pospremanjem, ali i krojenjem i šivanjem. Multitasking na najjače. Desi se često da na istom stolu u blagovaoni s jedne strane stoji mašina za šivanje a s druge ručak. Imamo razrađen sustav predostrožnosti i raspored sjedenja da juha ne završi na šivaćoj mašini. Za sada funkcionira. Ili da šivam i istovremeno pratim kako mi sin rješava zadaću. Ili da prekidam šivanje jer eto, on baš ima 1000 zašto, 1000 zato fazu. Iskreno, najdraži dio dana mi je dok su oni na treninzima (a za taxi trening je zadužen suprug), jer tada uglavnom imam sat vremena tišine. Ne i mira, jer treba nadoknaditi nešto od propuštenog zbog jutarnje zbrke.
Onda dolazi večer, kad se treba sumirati i pripremiti narudžbe za slanje, tako da šivaću mašinu za stolom zamjenjuju kuverte. Naravno, treba i spremiti djecu na spavanje, što ne prolazi bez „ja sam gladan/žedan/piški mi se, ne znam što želim za večeru“ i tako u krug dok netko ne padne od umora. Češće su djeca ta koja prva popuste pa meni ostane još malo vremena za moje inboxe, ili konačno za malo „mommy time“ uz šalicu čaja i dobru knjigu. Jer, treba na kraju dana posložiti svu tu zbrku i kakofoniju koja se čula kroz dan, i posložiti misli za sljedeći kaos od dana ispred mene 😊.
Uz sve navedeno, koja je uopće prednost rada od kuće? Zašto ne naći posao u kojem će netko drugi biti odgovoran za nabavu, logistiku, izradu, pregovaranje, fotografiranje, „uploadanje“, „mailanje“…? Zašto ne izabrati posao u nekom sustavu u kojem radiš što ti se kaže i za to dobiješ plaću?
Jer sloboda nema cijene. Jer te svakodnevno učenje o poslu, o sebi, o svemu što se tiče tvog posla tjera dalje, da ne odustaneš. A i zato što su djeca tako kratko mala, i tako kratko trebaju našu pomoć, da mi se niti jedna distrakcija od posla ne čini prenaporna. Prihvatila sam svoj kaos, i sa zadovoljstvom ga živim 😊.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *