Mama Market Magazine
Od mama za mame - savjeti, iskustva, preporuke

Supermaterijal – Lan

Prednosti lana su mnogobrojne. Prvo, ekološki je prihvatljiv – biljka lan raste bez potrebnog dodatnog navodnjavanja i bez upotrebe pesticida tako da je zapravo “organski” odmah u startu. Biorazgradiv je u potpunosti pa ne stvara tekstilni otpad. Jedino na što je potrebno paziti kod lana je način na koji se prerađuje u tekstil. Da li se u tvornici miješa s drugim materijalima, što često rade da bi snizili cijenu, boji li se ekološkim bojama i da li ga špricaju dodatnim kemikalijama (kao npr. nekim vrlo štetnim koji sprečavaju gužvanje)? Zato lan koji ja upotrebljavam za Zekko Kids proizvode je 100% prirodni lan koji dolazi iz male obiteljske tvornice iz Latvije i certificiran je OEKO-TEX 100 standardom koji jamči uporabu neškodljivih boja.

Jako je dobar i prema nježnoj dječjoj koži. Prozračan je, antialergijski i dobro upija vlagu. Iako se prvenstveno smatra ljetnim materijalom, lan je odličan za nošenje tijekom cijele godine zbog njegovog izvrsnog termo svojstva da ljeti hladi, a zimi grije.

A o njegovim prekrasnim značajkama o lakom održavanju, koje svakoj mami puno znače, da ni ne govorim. Ima prirodno svojstvo da se mrlje ne zadržavaju na njemu. U dvije godine, koliko se dugo služim s lanom, samo jednom mi se dogodilo da mi nakon prvog pranja ostanu mrlje na odjeći, i taj jedan jedini puta je mrlja bila od nekog ludog fluorescentnog sladoleda 😉 To mi je bilo pravo otkriće jer mrlje na dječjoj odjeći su mi prava noćna mora.

Zekko kids Christy bodi mamamarket.hr

Lan je također i najčvršći prirodni materijal na svijetu, što je super prilikom čestih dječjih padanja na koljena, no opet je istovremeno tako nježan. Kako ja godinama već ne upotrebljavam omekšivač za rublje, odjeća mi zna biti malo kruta. Ali lan ima to neko super svojstvo upijanja vlage pa nakon par minuta nošenja kao da se stopi s kožom i bude jako ugodan i mekan za nošenje. Možete ga i staviti u sušilicu na sensitive program pa će odmah biti nježan i mekan.

Jedina “mana” koju mnogi pripisuju lanu je njegov zgužvani izgled. No mene to nimalo ne smeta, jer uz toliko plusića na tablici karakteristika taj mali minusić je totalno zanemariv 🙂

Prigrlite njegovu zgužvanu nesavršenost i uživajte u njegovoj savršenosti.

Zekko Kids premium lanene proizvode pronađite ovdje.

Održali smo prvi Mama Market Meet up

Prvi Mama Market Meet up - Tajana Knez i Ivana Fakin mamamarket.hr

U Zagrebu smo 03.07.2020. održali prvi Mama Market Meet up, druženje članica partnera prve hrvatske webshop platforme koja zastupa male proizvođače iz domene proizvoda za bebe, djecu i majčinstvo.

Mama Market platforma sadrži sedamnaest on line trgovina malih proizvođača, većinom mama poduzetnica putem kojih tržištu nudi gotovo 300 kvalitetnih handmade proizvoda.

U ugodnoj atmosferi coworking centra BIZkoshnice, osnivačice platforme Tajana Knez i Ivana Fakin pozdravile su sve prisutne, a druženje je započelo predstavljanjem svake članice partnera s ciljem boljeg međusobnog upoznavanja te stvaranja energije zajedništva koja je ujedno motivacijski kotač projekta.

Mama Market meet up

U uvodnom predavanju Tajana Knez vlasnica poduzeća Happy Tree osvrnula se na misiju i viziju Mama Market platforme, pojasnila što je sve postignuto u četiri mjeseca djelovanja platforme koja udružuje male proizvođače u zajednički prodajni kanal te najavila buduće korake, suradnje i zadane ciljeve.

Tajana Knez Mama Market Meet up

Edukacijski dio druženja održale su Ivana Fakin, vlasnica agencije Essenta i Vesna Odobaša vlasnica studija Scarabei, suradnica na projektu.

Ivana Fakin, članicama platforme pojasnila je benefite on-line prodaje te važnost webshopa kao prodajnog kanala, no isto tako naglasila je da jednom kreiran webshop zahtijeva daljnje kvalitetno vođenje za koje je potrebno vrijeme, znanje i dodatna ulaganja.

Ivana Fakin Mama Market Meet up

Vesna Odobaša je poduzetnicama predstavila digitalno oglašavanje, na primjeru Mama Marketa pojasnila Google Search i Display oglase te prezentirala pakete oglašavanja posebno kreirane za članice Mama Marketa.

Kombinacija informativnog i edukacijskog sadržaja činila se kao pun pogodak za prvi Mama Market Meet up, stoga se iznimno veselimo svim našim budućim druženjima i suradnjama.

Najavljena je i suradnja Mama Marketa s Growing Up sajmom te konferencijom Mame i klinci, a budući suradnici – Vježbaonica, te udruge Abeceda roditeljstva i Najsretnija beba bili su dragi gosti prvog Mama Market Meet Up-a.

Druženje i networking nastavili se u opuštenoj atmosferi uz pink limunadu, divne macaronse koje je krasio Mama Market logo te druge ukusne zalogajčiće.

Njega bebine kože prirodnom kozmetikom

piše: Dunja Paurević, vlasnica Lanalu cosmetics

Koža beba i male djece, a pogotovo novorođenčadi, mnogo je nježnija od kože odraslih te zahtijeva svakodnevnu njegu. Najbolje je koristiti prirodne proizvode pa makar koristili samo hladno prešano kokosovo ulje i hidrolat lavande čime ćete puno učiniti za vašu bebu. Ne zaboravimo da je koža naš najveći organ i da se sve što se na nju nanese upija u organizam.

 

Bebe nije potrebno svaki dan kupati i prati im kosicu, ali im je potrebno svakodnevno prati lice, ručice i guzu. Cijelo tijelo možete prati svaki drugi dan, dok kosicu možete i jednom tjedno. U slučaju da beba ima tjemenicu, umasirajte na glavicu malo kokosovog ulja te lagano češljićem ili gazicom masirajte tjeme. Nakon toga operite kosicu blagim šamponom.

Šampone i sapune rijetko koristite dok je beba još jako mala, dovoljno je par kapi ulja (poput bademovog) staviti u kupku. Pazite da su sva ulja i/ili maslaci koje koristite hladno prešani, a ne rafinirani kako biste bili sigurni da nisu lišeni vitamina i minerala koje prirodno sadrže.

Za njegu pelenskog područja važno je svaki dan oprati guzu pa čak i nakon svakog mijenjanja pelena. Koža mora biti suha. Po potrebi nanesite kremu.

Bitno je da je krema (poput naše Bebolina kreme) masna i da sprječava vlazi da dođe u kontakt sa kožom te da brzo oporavi oštećenu kožu.

Lanalu krema za bebe mamamarket.hr

Naša osobna preporuka su platnene pelene, jer su zdravije, ekološke i u konačnici isplativije, dok su modeli i uzorci predivni.

 

Lanalu proizvodi za bebe

Zbog prevelikog izbora proizvoda za bebe, majkama se teško odlučiti za najbolju njegu, stoga smo odlučili imati samo četiri proizvoda u ponudi. Ta četiri proizvoda su i više nego dovoljna za njegu osjetljive bebine kože.

Naši proizvodi su 100% prirodni, bez parabena, umjetnih boja i mirisa te ne sadrže ni eterična ulja zbog eventualne preosjetljivosti. Rađeni su od hidrolata lavande, hladno prešanih ulja kokosa, badema i suncokreta te shea i kakao maslaca. U ponudi je: blagi šampon za kosu i tijelosapun, krema za bebe i losion za bebe.Lanalu sapun za bebe 100gr mamamarket.hr

Osim proizvoda za bebe na Mamamarket.hr dostupni su i prirodni proizvodi za njegu mame u prvim danima majčinstva, a savjetujemo vam da pregledate izvrsne proizvode koje sadrže Mama i Beba start paketi na Mama Market stranici.

U prvim danima nježnost i ljubav su najbitniji - mamamarket.hr

 

Idemo na putovanje s klincima i ceduljom

Naša Dunja, kreator brenda Cedulja ispričala nam je priču o putovanju, važnosti sigurnosti djece u automobilima te kako to putovanje izgleda u njenoj maloj obitelji.

autor Dunja Amulić

Putovanja su mi oduvijek bila zanimljiva, još od kada sam bila dijete. Zanimljivo mi je sve što dolazi s njima – nova mjesta, novi ljudi, mirisi, drugačija hrana i drugi krevet. Putovanje shvaćam kao nužno kako bi shvatili različitosti, lakše ih prihvatili i razumjeli.

Najprije sam putovala s roditeljima, s nonom i nonićem, a kasnije sama. Danas putujem sa svojom obitelji u kojoj kuca jedno malo četverogodišnje srce. Naviklo je putovati od kada je bio manji od makova zrna.

Dijete u autu nije mala, već velika odgovornost počevši od sjedalice i svjesnosti roditelja. Ono je  najugroženiji sudionik prometa, u vozilu ili izvan njega. Svaka vožnja treba započeti u ispravnoj i pravilno postavljenoj auto sjedalici, koja odgovara s obzirom na dob, visinu i težinu djeteta, i pravilnim vezanjem. Izvan vozila, zbog nedostatka iskustva, dijete pak, ne može procijeniti brzinu kojom se kreću vozila te često reagira neočekivano i impulzivno. Nižeg je rasta i teže ga je uočiti od odraslih osoba. Naš zadatak je čuvati djecu u vozilima i izvan njih.

Naljepnice koje upozoravaju na vožnju djeteta u autu primjećivala sam puno prije no što sam u ruke primila mali smotuljak sreće. U prvoj godini, dok sam se najintenzivnije družila sa puzajućim čovječuljkom odlučila sam kako ću za naša putovanja izraditi naljepnicu koja će biti sasvim drugačija od onih koje su se tada mogle kupiti.

Magnetne i samo ljepljive naljepnice koje su netom nastale su vesele i lako uočljive. Svaka priča svoju priču – onu dječju. Šarene su, razigrane i upečatljive. Magnetne su vrlo jednostavne za upotrebu što ih čini idealnima za tate koje vole svoje limene ljubimce ili obitelji koje ih često mijenjaju. Izrađene su od visoko kvalitetnih materijala sa  zaštitni slojem čime su otporne na mehanička oštećenja prilikom vožnje, atmosferske uvijete i ne odljepljuju se pri velikim brzinama vozila. Svaki vizual, kojih ima dvadesetak, može biti personaliziana s jednim ili više imena. Moj dječak je i dalje motivacijski kotačić za izradu novih vizuala.

Naša vožnja započinje tek nakon postavljanja cedulje s natpisom ‘dijete u autu’ na automobil. I upravo to postavljanje magnetne cedulje na auto, doživljavam kao nanošenje parfema prije izlaska.

Brend je još mali, no vozeći se po gradu viđam naljepnice brenda po automobilima. Osjećaj je neopisiv. Svaka kupnja domaćeg proizvoda je pozitivna kritika malom lokalnom proizvođaču. I vi možete pomoći razvoju malih hrvatskih proizvođača kupnjom upravo njihovih proizvoda.

Kako održavati platnene pelene

Kako održavati platnene pelene mamamarket.hr
O vrstama platnenih pelena već smo pisali u našem Mama Magazinu, a ovog puta nam Sanja Brusan iz KK fabrics & creations donosi detaljan tekst o njihovom održavanju.
Bilo da ste se tek nedavno odlučili za platnene pelene ili ih koristite već neko vrijeme za svoje mališane, u ovom tekstu sigurno ćete pronaći  korisne informacije. Ponudu platnenih pelena KK fabrics & creations možete pronaći ovdje, kao i priču o nastanku Sanjinog brenda.
Prije prve upotrebe:
Namakanje nije potrebno, dovoljno je oprati na preporučenoj temperaturi i 2x isprati.
Čuvanje prljavih pelena:
Pelene se do pranja čuvaju u poluotklopljenoj kanti ili wetbagu.
Postoje 2 načina čuvanja platnenih pelena do pranja: tzv. mokro i suho čuvanje. Ako se odlučite na mokro čuvanje, u vodu možete dodati par kapi ulja čajevca za dezinfekciju i smanjenje neugodnih mirisa. Vodu je potrebno mijenjati par puta do pranja. Mokro čuvanje će biti efikasnije za uklanjanje mrlja, ali nije preporuka, jer se s vremenom uništavaju tkanine i gumice i smanjuje vijek pelena.
Kod suhog čuvanja pelene se mogu pošpricati mješavinom vode i čajevca. Ukoliko je pelena uprljana stolicom, potrebno ju je prethodno isprati u oba slučaja. Kod suhog čuvanja u tom slučaju i osušiti dok čeka pranje.
*Lineri – biorazgradivi papirići, pelena se manje uprlja stolicom, sve se zajedno baci.

Pranje:
Deterdžent može biti neki eko ili sensitive, na prirodnoj bazi. Praškasti je bolji izbor od tekućeg, jer se manje taloži među slojevima.
Preporuka je također manja količina deterdženta (trećina od preporučene koja se koristi za pranje). Veća količina deterdženta može iritirati bebinu kožu i pelene će postati tvrde.
Preporučena temperatura pranja svih pelena osim onih od pula je 60°C. Pri toj temperaturi bit će uništene bakterije i gljivice, a pelene će biti dobro oprane.
Omekšivač se ne koristi, jer oblaže vlakna i smanjuje moć upijanja pelene, te može smetati koži djeteta. Često se kao zamjena za omekšivač koristi alkoholni ocat koji se stavlja u istu ladicu (1 žlica cca). Pelene nakon pranja neće biti tvrde i miris octa se neće osjetiti. (napomena: Ocat se jedino ne preporučuje za pranje pelena od bambusa.)
Zaštitne gaćice (covere) i AI2 pelene je najbolje prati na 40°C, povremeno može na 60°C (u slučaju većih zaprljanja). Na taj način će pul materijal dulje trajati.
Pelene i covere možete prati također i na smanjenoj centrifugi (ne više od 800 okretaja), na ovaj se način čuvaju tkanine.
Ispiranje: preporuka je 2x isprati nakon pranja, da se u potpunosti ukloni deterdžent.
* Prije pranja pelene s čičkom je potrebno zakopčati, da čičak ne bi uništio druge stvari koje se peru
Sušenje:
  • Oprane pelene sušite na zraku ili u sušilici na nižim temperaturama.
  • Sušilica pomaže da pelene budu mekše, ali je moguće da skupi materijale.
  • Sunce je izvrstan saveznik u skidanju mrlja.

Glačanje: nije dozvoljeno (zbog plastičnih drukera, lastika itd.)

Bijeljenje, kemijsko tretiranje: nije dozvoljeno

Poklonite djeci ljubav

Autor: Mirjana Petković,
Life Coach, Relax Kids Coach &  Heal Your Life Teacher

Djeca trebaju puno pažnje i ljubavi, trebaju naše vrijeme, ne da smo samo „tu negdje blizu“ već da izdvojimo vrijeme koje ćemo kvalitetno provesti sa njima – kroz igru, priču ili zajedničku komunikaciju.

Kao vrlo mlada postala sam majka, danas 21- godišnjeg sina, koji je upravo na ovaj način izrastao u jedno prekrasno stvorenje, iako su svi mislili da će mu zbog rastave braka nešto nedostajati u životu. Zaista se nemojte kriviti ako se nađete pred životnom prekretnicom koja je u vaš život donijela iskustvo razvoda. Idealni uvjeti su da djeca rastu u sretnim obiteljima, gdje se otac i majka vole i međusobno podržavaju, poštuju i razumiju, no nije uvijek tako i nemaju svi mogućnost rasti i odrastati u takvim uvjetima. Na žalost, sve je više takvih situacija među svima nama i ne moraju djeca patiti zbog toga. Teže će im biti da gledaju dva nesretna roditelja kako se ne vole i svađaju, nego da gledaju roditelja s kojim ostaju, naravno kada prođe vrijeme prilagodbe, oprosta i prihvaćanja, koji je u miru sa sobom. Danas ne rijetko roditelji ostaju u dobrim odnosima, što je vrlo zdravo za daljnji odgoj djeteta i na taj način djeca lakše prebrode razdvajanje od onog roditelja s kojim više ne žive.

 

 

Djeca uče ono što vide. Ako im pružamo ljubav, pažnju, razumijevanje i podršku, bilo da smo samohrani roditelji ili roditelji u braku, ona će iz toga naučiti da je jedino ispravno postupati tako kako mi postupamo sa njima. Kada pak gledaju svađu, nepoštivanje i omalovažavanje, smatrati će da je to u redu, i graditi će svoje obrasce ponašanja i svoja uvjerenja na temelju onoga što se događa u njihovom domu. Tako će se odnositi i prema drugima oko sebe.

Danas kraj toliko tehnike i svijeta koji napreduje iz minute u minutu, modernih igračaka, telefona, tableta, igračih konzola i sličnih čuda tehnike, teško je djeci odvući pažnju i zabaviti ih na drugačiji, rekla bih čak zdraviji način. Jest da su djeca postala vrlo napredna i vrlo inteligentna i ne treba im puno da „polove“ kako sve to funkcionira i da im je to sve vrlo zabavno i da se kroz sve te igre razvijaju motoričke i intelektualne sposobnosti, ali pokušajmo ipak našoj djeci vratiti one stare društvene igre i zanimacije pri čemu će učiti povezivati se sa sobom i sa drugima.

Uvijek ćemo imati posla, i u uredu i kod kuće. I uvijek će biti neki mail na koji se treba još danas odgovoriti, i uvijek će biti veša za ispeglati, ručka za kuhati i prašine za obrisati, ali odrastanje naše djece su trenuci koji prolaze jako brzo i nećemo moći nadoknaditi te trenutke niti ih ponoviti. Život juri s nama i kraj nas i koliko god svi bili zaposleni roditelji, izdvojite vrijeme koje ćete provesti sa svojim djetetom, u šetnji, parku, kroz zajedničku igru..sjednite s njima u pijesak, zaprljajte se svi skupa, gacajte po lokvama kada kiša pada, pišite, crtajte i bojajte zajedno, čitajte priče, kuhajte i pecite kolače, stvarajte zajednička sjećanja i uspomene.

Sretna sjećanja i uspomene vezane uz draga vam mjesta možete ovjekovječiti sretnim koordinatama

 

Naši roditelji možda nisu znali kako, možda nisu imali vremena, i njihovo djetinjstvo je bilo puno teže od našeg, kao što je to sada drugačije djetinjstvo naše djece. Ali nam je zato toliko svega više dostupno, i savjeta i knjiga i emisija i blogova i portala za odgoj djece, radionica, igraonica i sličnih stvari, i bilo bi šteta da to sve ne iskoristimo i pomognemo im da rastu sretno i zadovoljno.

Iako ponekad nemamo snage ni volje za ništa, i umorni smo i pobjegli bi od stvarnosti, ne zaboravimo da bez obzira što su maleni i ne razumiju, ali osjete, našu tugu i nemir, kao i sreću i radost. Za pažnju i ljubav uvijek nađite trenutak, pa i ako je to samo zagrljaj i „volim te“, ali neka bude cijelim srcem, djeca će to znati cijeniti i uzvratiti će vam na isti način.

Pružite svojoj djeci najviše što možete, u emotivnom smislu, jer za pružiti ljubav i pažnju nisu potrebni novac i skupe stvari, potrebno je samo srce, a ono ne košta ništa. Jer na taj način djeca uče biti voljena, voljeti sebe i svijet oko sebe i takva djeca izrastaju u osobe zdrave, snažne i jake osobnosti. I postaju tople i suosjećajne osobe, one osobe koje će znati razlikovati dobro od lošeg, osobe koje će cijeniti i poštivati sebe i druge i na taj način stvarati bolji i ljepši svijet.

Vrste platnenih pelena i kako početi

Piše: Sanja Brusan, KK fabrics & creations

VRSTE

  • MODERNE PLATNENE PELENE – (za njiih su potrebne zaštitne gaćice)
  • AI2 pelene – All in two – zaštitne gaćice (cover) + odvojiva unutrašnjost (ulošci)

AI2 pelena lush jungle, bambus 1 mamamarket.hr

  • AIO pelene – All in one – zaštitne gaćice (cover) + ušivena unutrašnjost
  • ZAŠTITNE GAĆICE – mogu ići po veličinama (S, M, L) ili mogu biti OS (one size) – tzv. AI2 OS zaštitne gaće koje imaju drukere za podešavanje veličina (to je zapravo vanjski dio AI2 pelena bez uložaka).

Platnene pelene Mama Market

 

KAKO POČETI

Na samom početku pelenaštva najpraktičnija je opcija tetra pelena + cover S veličine ili moderne platnene pelene + S cover. Što je dijete veće, kombinacije mogu biti razne. Najčešće su opcije: platnena pelena + cover (zaštitne gaće) ili Ai2 pelene.

Od cca 4,5-5kg pa do kraja pelenaštva česti odabir budu AI2 pelene. One su praktične jer se vanjski cover (zaštitne gaće) može koristiti tijekom cijelog dana (ukoliko se ne zamaže stolicom), te se unutar njega samo mijenjaju setovi uložaka. Upijajući ulošci mogu biti od pamuka, bambusa ili konoplje. Vanjski dio AI2 također može poslužiti kao cover (zaštitne gaće) na platnenu pelenu, a može se puniti i raznim ulošcima, jer iznutra ima pul džepić koji drži uloške.

Sve pelene koje u KK fabrics & creations radimo su OS (one size) – veličine su podesive drukerima u dubinu, tako da pelene služe od početka do kraja pelenaštva (od 3-18kg).

KK fabrics and creations platnena pelena s bambusom nevia leave blue mamamarket.hr

 

Svi naši materijali su od prirodnih vlakana, certificirani sa eco-tex, eco ili oznakom organskog pamuka. Zaštitne gaće i AI2 pelene napravljene su od materijala koji se zove pul – to je vodonepropusni, ali zrakopropusni materijal, tako da koža diše.

Svi modeli pelena (moderne platnene pelene, AI2 pelene, AIO pelene) dolaze sa svojim pripadajućim ulošcima. Za noć su preporuka bambus i konoplja, pa se najčešće koriste bambusice ili bambusice s konoplja ulošcima + zaštitne gaćice u veličinama, a za dan se može koristiti i pamuk. AIO pelene su praktične kada negdje idete i brzo mijenjanje, ali se nakon 1 upotrebe peru cijele.

Na koju god opciju ili kombinacije se odlučili uvijek gledate da imate 20-25 pelena, za ciklus pranja svaka 2-3 dana.

 

Trošimo li manje kad znamo što kupujemo?

Piše: Ivana Fakin

Iako ovaj naslov grubo sugerira da ne znamo što kupujemo, činjenica je da smo svi najmanje jednom u životu kupili nešto bez da smo pročitali ona ‘sitna slova’ i naravno, zažalili. Često smo se trudili biti i ekonomični pa naučili onu staru: ‘Kako nismo dovoljno bogati da kupujemo jeftino’.

Dobra informiranost o proizvodima koji nas interesiraju čini nas sposobnijima za donošenje razumnijih odluka jer smo stekli bolji uvid u karakteristike proizvoda već prije same kupnje.

Naša kupnja time je manje impulzivna pa se smanjuje i mogućnost kupnje nepotrebnih proizvoda ili pak proizvoda lošije kvalitete, kraće namjene…

SKLONOST POZNATOM

Kognitivna psihologija kaže da ako nam je nešto poznatije ili pak jasnije, logično je da ćemo tome biti i skloniji, nego nečemu što nam je strano i nerazumljivo.

U moru poznatih i nepoznatih proizvoda koji u današnje vrijeme ‘vire’ s polica dućana ili ‘internetskih izloga’, ponekad je zaista teško razabrati pravi, onaj najbolji za nas i našu obitelj.

I dok su mnogi mišljenja kako presudnu ulogu ovdje igra cijena, prava istina leži u našem povjerenju u proizvod i trgovinu od koje kupujemo te dostupnim informacijama koje nam pomažu pri donošenju konačne odluke.

Informirana kupnja - mamamarket.hr
Što je opis proizvoda detaljniji, to je naše povjerenje u taj proizvod veće / Dekica Storytime, mamamarket.hr

KVALITETA VAŽNIJA OD CIJENE

Praksa pokazuje kako opisi proizvoda koji nam govore o vrstama, kvaliteti i sigurnosti korištenih materijala, dimenzijama proizvoda, mogućnostima namjene, proizvođaču, misiji brenda… su ujedno i proizvodi u koje ćemo prije razviti povjerenje i prije ih dodati u košaricu, čak i kada su ti proizvodi skuplji.

Razvoj digitalnih i mobilnih tehnologija omogućio nam je jednostavnu i brzu dostupnost potrebnih informacija pa zašto bismo se odrekli svog prava na informiranost kad to pravo možemo okrenuti u svoju korist?

MI IMAMO KONTROLU

Kontrola koju danas imamo kao potrošači daje nam moć da mijenjamo tržište na način da se ono prilagođava nama i našim kupovnim navikama. Jedan od razloga tome je hiper-segmentacija koju gotovo i nesvjesno vršimo prilikom odabira i kupnje, a koja na proizvođače prebacuje veći teret odgovornosti za tu istu prodaju.

To znači da danas zahvaljujući tehnologiji pretražujemo sve više pojmova i brojnim pretragama sve češće podupiremo svoju odluku o kupnji. No ti pojmovi ne odnose se isključivo na pretragu samih proizvoda, već i na potragu za pravim proizvodom. Tako se npr. pojam ‘izbjegavati’ sve češće koristi u google pretragama* – „Kakve igračke izbjegavati?“,  „Da li izbjegavati korištenje jednokratnih pelena?“…

Ako tome pridodamo činjenicu da kao roditelji posebnu pozornost posvećujemo odabiru dječjih proizvoda, jasno je kako nam je ovdje pri odluci informacija ključna.

MIJENJA SE STIL ŽIVOTA

Posljednje desetljeće sa sobom je donijelo razne promjene, a neke od njih odrazile su se i na životni stil ljudi. Podizanje svijesti o važnosti očuvanja dobrog zdravlja već u ranijoj dobi, klimatskim promjenama, kvaliteti proizvoda koje kupujemo, društvenoj odgovornosti… rezultiralo je osvještenijim pristupom donošenju odluka.

Novonastala situacija oko svjetske epidemije uzrokovane Korona virusom dodatno je pridonijela preispitivanju prilikom odlučivanja, a učinak iste na gospodarstvo mijenja prioritete i platežnu moć svih nas iz dana u dan, čime je informirana kupnja važnija no ikad prije.

KAKO INFORMIRANO KUPOVATI

Obzirom na sve navedeno, kako onda informirano kupovati? Neke od preporuka svakako su da:

  • Uzimamo u obzir samo provjerene proizvođače i one koji nam ulijevaju povjerenje te samo one proizvode koji sadrže sve potrebne informacije o proizvodu koji tražimo.
  • Ako prilikom potrage za određenim proizvodom nismo sigurni u proizvod ili proizvođača/brend na koji smo naišli, nastavimo dalje s pretragom proizvoda tog tipa. Ako smo zapeli za baš taj proizvod, svakako je preporučljivo da se dodatno pomoću tražilica informiramo o istom prije konačne odluke o kupnji.
  • Tamo gdje je potrebno, potpomognimo svoju odluku dodatnim mišljenjem osoba kojima vjerujemo ili za koje mislimo/znamo da su imali iskustva s takvim ili sličnim proizvodima.
  • Ne zaboravimo da kao kupci/potrošači imamo svoja prava, stoga proučimo uvjete kupnje/povrata ako nismo sigurni u proizvod koji kupujemo. Od proizvođača/dobavljača ili trgovine u kojoj kupujemo možemo i direktno zatražiti dodatne informacije.
  • Uzmemo u obzir sve informacije na koje smo naišli, uključujući i ‘sitna slova’, a ne samo cijenu proizvoda.
  • Razmišljamo dalje od onog što nam trenutno treba – da li je proizvod zaista kvalitetan, izdržljiv, funkcionalan, siguran za upotrebu? Može li se reciklirati ili prenamijeniti, kakav brend stoji iza njega…?
Kvalitetni proizvodi bolje su rješenje za cijelu obitelj. – Freda nosiljka, mamamarket.hr

ODGOVOR NA PITANJE S POČETKA

Trošimo li dakle manje kad znamo što kupujemo? Ono što je sigurno je to da ćemo negdje potrošiti manje, negdje više, no promišljenom i informiranom kupnjom zasigurno ćemo na pozitivan način doprinijeti boljem životnom stilu naše obitelji i dugoročno gledano uštedjeti.

Dobra informiranost i promišljena kupnja za nas mogu značiti i:

  • bolje razumijevanje proizvoda za nas i našu obitelj u smislu ponude, funkcionalnosti, isplativosti, sigurnosti, kvalitete…
  • bolje poznavanje tržišta na kojem kupujemo – drugi proizvođači istih ili sličnih proizvoda, dostupnost u trgovinama i online, kretanje cijena, akcije…
  • razvijanje novih kupovnih navika naše obitelji
  • dugoročno smanjenje nekih od troškova – kupuju se potrebni, kvalitetni, dugotrajniji proizvodi
  • osjećaj društvene odgovornosti jer kupujemo provjerene i kvalitetne proizvode
  • doprinos i podršku proizvođačima kvalitetnih proizvoda

te razne druge benefite koje prepoznajemo na individualnoj ili obiteljskoj razini.

Sigurna kupnja za obitelj - mamamarket.hr
Promišljenom i informiranom kupnjom doprinosimo boljem životnom stilu naše obitelji i dugoročno gledano štedimo.

Kako se i sami u Mama Marketu zalažemo za informiranu kupnju kvalitetnih i ekološki osviještenih proizvoda, gledamo da opisi svih proizvoda na našim stranicama budu što detaljniji kako bi pripomogli pri odluci o dobroj kupnji za vas i vašu obitelj. U slučaju dodatnih upita, na raspolaganju je i naš Mama Market tim 🙂

*(1.5% više pretraga s ovim terminom u razdoblju od 2016. – 2018., thinkwithgoogle.com)

5 savjeta za očuvanje mentalnog zdravlja u trudnoći

Očuvanje mentalnog zdravlja u trudnoći

„Bit će bolje / Ajde ustani / Nije to ništa za tebe / Ma daj, sve je dobro / Ti si velika cura…“
Kao mali svakodnevno smo slušali ovakve izjave i te su riječi tada imale potpuno površno, gotovo isprazno značenje, uzimali smo ih zdravo za gotovo, kao da nema drugačije.

Sad kad smo odrasli i kad smo se našli u situaciji da je pred nas stavljen izazov jedne nikad doživljene situacije, koju niti u snu nismo mogli zamisliti, te riječi dobivaju jedan sasvim drugi smisao, svrhu. Sada ih drugačije čujemo, razumijemo… Pripremajući se za roditeljstvo, upravo te riječi koje pamtimo iz vlastitog djetinjstva možemo iskoristiti kao svoje afirmacije za novi dan pred nama: Sve je dobro / Sve se događa s nekim razlogom / Bit će još i bolje.

Neovisno od situacije, nikada ne bismo trebali zaboraviti kako naš unutarnji mir i zdravlje ovise najviše o našem vlastitom doživljaju onoga što se oko nas događa. Trudnoća je najosjetljiviji period svake žene i upravo u tom periodu važnije je no ikad očuvati mentalno i fizičko zdravlje. No ovo je ujedno i period u kojem je to najteže, uz sve hormonalne i ostale promjene kroz koje naše tijelo prolazi dok naš život poprima jedan posve drugačiji smisao. Pridodamo li tome još vanjske utjecaje, ovaj zadatak postaje znatno teži.

Upravo zato, a kako sam i sama buduća majka, donosim vam 5 savjeta za očuvanje mentalnog zdravlja u trudnoći koji meni pomažu nositi se s promjenama u ovim izazovnim vremenima:

1. Zahvala

Unatoč svemu negativnom oko nas, fokusirajmo se na ono pozitivno i prakticirajmo zahvalnost. Zahvalnost na svakom novom danu jer naš život kao i onaj koji raste u nama je dar. Zahvaljujte se svakog dana na dobrim stvarima i ljudima oko sebe i primijetit ćete polako kako se mijenja vaša percepcija života.

2. Pazimo na vlastite misli

17 sekundi je potrebno da mozak našu misao počne pretvarati u akciju. Kad počnete razmišljati s emocijom straha / brige, zaustavite se i prebacite fokus na neki lijepi događaj. Prakticirajte ovu tehniku što češće.

3. Povežite se sa svojom bebom

Mazite svoj trbuščić, pričajte sa svojom bebicom, zamišljajte trenutak kada će doći na svijet i kako ćete ju najtoplijim zagrljajem i poljupcem pozdraviti. Zamišljajte sve lijepe trenutke koje ćete skupa provoditi i koji vas tek očekuju na vašem prekrasnom zajedničkom putu. Projekcijom pozitivnih događaja pobuđujete vlastitu nadu u bolje sutra.

4. Imajte povjerenja u život

Vjerujte da se sve dešava s razlogom. Iako se možda u nekom trenutku tako ne čini, nema razloga za strah jer ste vi ti koji imate kontrolu nad svojim životom i emocijama. Ponovite si više puta u danu: Život me voli i podržava / Sve je dobro u mom svijetu / Volim i voljena sam.

5. Meditirajte

Svakodnevno nađite vremena za sebe kako bi odradili svoju mentalnu higijenu, očistili misli, otjerali strah i sve ono negativno što se možda kroz dan nakupilo. Negativna energija ne onečišćuje nas samo mentalno već ima i fizičke posljedice, stoga je pored tijela, jednako važno njegovati i um.

Autor: Ines Magdić Bošnjak, trener osobnog rasta i razvoja po All level healing tehnici

Otjerajte strah pozitivnom energijom

Autor: Mirjana Petković Life Coach, Relax Kids Coach i Heal Your Life Teacher  

Situacija u kojoj se trenutno našao cijeli svijet, primorala nas je da postanemo svjesniji sveg što se događa u nama i oko nas. Da stanemo, osvijestimo i primijetimo gdje se nalazimo, kako se osjećamo, što nam je potrebno i što možemo učiniti svatko za sebe, a time i za druge. Ono što je sada najvažnije je da se još jače svi držimo skupa, da se međusobno potičemo i podsjećamo jedni druge na ljubav, poštovanje, podršku, pozitivne misli, hrabrost i dosljednost. I da ne prestajemo širiti dobru i pozitivnu energiju kako ne bi posustali duhom, sada kada nam je najvažnije, jer svi smo jedno i ne možemo jedni bez drugih. Možda je to ponekad lakše reći nego učiniti, no odati se strahu, neizvjesnosti i negativi neće nas daleko odvesti, zar ne? Rad od kuće, za većinu nas, novost je, i ipak nam ostavlja malo više prostora da se posvetimo svemu onome što inače ne stignemo ili odgađamo za neki drugi dan.

 

Odmak od uobičajene svakodnevice pružit će nam priliku da svatko pronađe trenutak za sebe u danu, za vlastiti mir i bivanje u tišini. A tišina smiruje i opušta naša tijela, um i dušu i uči nas da budemo svjesni svakog trenutka u kojem se nalazimo, da ga cijenimo i budemo zahvalni na tome. Mogli bi, za promjenu, ostati informirani, ali prestati neprestano buljiti u vijesti i čitati portale o brojkama koje su sve veće, kao i o mjerama zaštite koje su sve rigoroznije, i okrenuti se sebi, i vidjeti što svatko od nas može učiniti kako bi pomogao sebi, a time i drugima. Podržavajući i ohrabrujući sebe upravo to činite i onima koji su oko vas, jer samo smiren um može biti ispunjen dobrim, zdravim i podržavajućim mislima koje utječu na naše emocije, a time i na naše tijelo.

Emocije su vrlo snažna očitovanja energije, bilo one pozitivne ili negativne, pa tako i strahovi imaju  velik utjecaj na naše živote. Strahovi mogu biti ograničavajuća i negativna emocija, no u nekim okolnostima i situacijama mogu djelovati pozitivno i biti ohrabrujući za izazove koji nam dolaze. Da bi strahove pretvorili u pozitivne emocije i spriječili ih da vas progutaju, morate biti odlučni i snažni i zapitati se “Želim li živjeti vođen/a stahovima ili zaslužujem postići i mogu više?”   Njegovanje pozitivnih osjećaja kao suosjećanje, optimizam, srčanost, prihvaćanje, opraštanje i ljubav, glavni su borci protiv negativnih osjećaja straha, krivnje, ljutnje, ogorčenosti i zamjeranja. Energija koja stvara pozitivne ili negativne emocije odnosno vibracije je upravo ona koja je proizašla iz naših misli koje smo popratili osjećajima i na taj način privukli ljude i situacije koje smo sami kreirali. Strah je jedan od najvećih kradljivaca pozitivne energije. Traži vaše slabe točke i na taj način kao da upravlja sa vama i vašim mislima i osjećajima.

Mnogi ljudi ostaju cijeli život zarobljeni u svojim strahovima i dopuštaju im da budu svjesne prepreke na putu rješavanja problema, koče ih u odnosima s drugim ljudima ili u donošenju odluka i koriste ih kao isprike za nešto što mogu, a ne žele učiniti.   Svi se boje nečega, i vi, i ja. Ne postoji čovjek na ovome svijetu koji nije osjetio strah ili pobjegao pred njim. Najvažnije je osvijestiti strah, a nakon toga suočiti se sa sputavajućim neprijateljem i ostati svjesni i pribrani pri tome. Ako znate s čime se suočavate, sami odlučujete tko će imati glavnu riječ. Da li ćete to biti vi ili vaš strah?   Kako bi naš um prihvatio promjenu starih obrazaca prvo ga trebamo umiriti, to možemo učiniti na nekoliko načina poput; lagane muzike, meditacije ili vježbama disanja. Na taj način biti će nam lakše krenuti „na posao“.

Trebamo osvijestiti da je prošlost nešto što je iza nas, da je budućnost nešto što već kreiramo danas u našim mislima i da je jedino što imamo sadašnji trenutak kojemu se trebamo posvetiti. Postoji more izbora gdje možemo pronaći različite savjete, tehnike i metode, teško je odlučno reći pomažu li sve te, kako ih neki nazivaju „čarobne formule“, ili ne. Previše je mogućnosti i faktora uključeno u ovakvo ili slično pitanje te se ne može sa sigurnošću dati jasan odgovor, a i ono što je najvažnije da je odgovor vrlo individualan od osobe do osobe. Boreći se sa strahom nerijetko posežemo i za literaturom popularne psihologije ili self help. Svatko tko je spreman primiti poruku i krenuti putem promjene i svog osobnog rasta i razvoja, pronaći će sigurno nešto za sebe u bilo kojoj knjizi ovakve tematike.

Plan 360 Personalizirana puna A4 karta – Sretne Koordinate mamamarket.hr

Uspomene na sretne momente pridonose našem svakodnevnom raspoloženju – Sretne koordinate, personalizirana karta

Meni jedna od dražih autorica koja je ujedno i začetnica self help pokreta, je svakako Louise L. Hay čije su apsolutno sve knjige za preporučiti, a izdvojila bih svakako njezinu najbolju knjigu „Kako iscijeliti duh i tijelo“. Zatim duhovni učitelj Deepak Chopra “Recept za istinsku sreću“ i “Sedam duhovnih zakona uspjeha”. Jedna divna spisateljica i duhovna učiteljica, koju sam imala priliku osobno upoznati i osjetiti toplinu i dobrotu kojom zrači, Sonia Choqutte i njezine knjige „Put srca“, „Intuicija“ i „Hodočašće duše“. A za sve one kojima je teško ostaviti prošlost ili su previše u budućnosti preporučila bih knjigu autora Eckhart Tollea „Moć sadašnjeg trenutka“. Naravno da je ovo samo mali dio odličnih i poučnih knjiga koje sam čitala i koje su mi velika inspiracija. Zajedničko svim ovakvim knjigama je osvještavanje trenutnih obrazaca ponašanja, te kroz određene tehnike i savjete potaknuti ljude na kreativnu promjenu pozitivnog razmišljanja, vizualizacije, vjere u sebe i kroz sve to u konačan željeni ishod. 

Self help svakako djeluje onima koji su spremni primiti pojedinu informaciju koja će im pomoći promjeniti duboka uvjerenja i načine razmišljanja i na taj način ih potaknuti na pozitivne promjene u svojim životima. Nekima neće djelovati iako i trebaju pomoć, upravo zato jer možda ne žele pomoć, nisu spremni na promjenu ili im ne odgovara način na koji primaju određenu informaciju. Promjena definitivno ovisi o samoj osobi, a ne o literaturi koju ima u rukama. Ono najvažnije je svakako upornost i dosljednost provođenja želje u djelo, te koliko nam je uistinu važan cilj zbog kojeg ćemo naći sredstvo koje će nas do cilja i dovesti. Sigurno ste svjesni kako samo sretan i zadovoljan čovjek uvijek misli pozitivne misli i time stvara svoj vlastiti izbor i svoju vlastitu sreću. Pozitivno razmišljanje mu daje nadu i snagu da se nastavi kretati po svom životnom putu prema ostvarenju svojih ciljeva i snova. i pri tome, taj isti čovjek bira svoje misli, jer je svjestan da one utječu na događaje i situacije koje on sam kreira u svom životu. Instant rješenje ne postoji za ništa, ali ono što možemo je pokušati, biti uporni, i ustrajni, i voljeti, poštivati i cijeniti sebe upravo ovakve kakvi smo.

Jednom kada vam ovi načini rješavanja negativnih misaonih obrazaca budu svakodnevica i postanu navika, shvatiti ćete kako vam se život promijenio na bolje, i kako su pozitivne misli kao i radost koja proizlazi iz njih, prisutni kao i disanje. I zato ovo vrijeme koje imate, sada, u ovoj situaciji, iskoristite drugačije, ostanite kod kuće, posvetite se sebi, svojoj obitelji i prijateljima, čitajte, meditirajte, igrajte društvene igre, gledajte filmove, pišite, crtajte i svakako započnite i završite dan ovim pozitivnim afirmacijama; Ja biram samo pozitivne misli jer ono što mislim danas kreira moju budućnost sutra. Život me voli i podržava u svakome trenutku moga postojanja.

I djeci je potrebno opuštanje

Autor: Mirjana Petković Life Coach, Relax Kids Coach i Heal Your Life Teacher

Danas je život bez stresa gotovo nezamisliv i, na žalost, stres ne zaobilazi niti malu djecu, a posebno ne tinejđere. Većina roditelja bi na pitanje “Kakvo dijete želite odgojiti?” odgovorila “sretno dijete”. Stručnjaka za odgoj, knjiga i savjeta kako odgojiti sretno i zadovoljno dijete je svakako mnogo, no najbolji ili univerzalni “recept” ipak ne postoji.

Kao što smo i mi odrasli, tako je i svako dijete posebno i jedinka za sebe, pa bi zaista bilo nemoguće reći da postoji samo jedan pristup koji se može primijeniti na svakoga. No ono u čemu bi se ipak svi složili je da je biti roditelj, a pogotovo majka, jedan vrlo izazovan i odgovoran, a istovremeno najljepši i najbolji posao na svijetu.

Kako bi odgojili sretno dijete, važno je da, prije svega, mi sami budemo ti koji su sretni, ispunjeni i zadovoljni jer samo tako možemo tu emociju prenijeti na svoju djecu – kroz vrijeme provedeno sa njima, druženje i komunikaciju, osmijehom, zagrljajem i dobrom voljom, a svakako je odrastanje uz sretne i zadovoljne roditelje daleko ljepše i zanimljivije.

Oblutak mi priča - igra farma mamamarket.hr

Društvena igra za djecu Oblutak mi priča

Roditeljstvo nije nešto gdje trebamo biti savršeni, ono se zasniva na ljubavi, razumijevanju i želji da učinimo najbolje što možemo za svoje dijete. Manje brinite jeste li nešto dobro učinili ili ne, jer najvažnije je da budete tu za njih, da se opustite i pokušate na najbolji način koji znate u datom trenutku odgojiti ih da budu ljudi kakve i vi želite u svojoj okolini. Svojim vlastitim primjerom im pokažite i na taj način prenesite lijepe i ugodne obrasce ponašanja.

Imajte pozitivan stav u svemu što radite, i kada ne ide, pokažite djeci da su izazovi tu da nas nauče i ohrabre, a ne pokolebaju. Naučite ih da je u redu ponekad pasti, da bi se dignuli i krenuli dalje, bolji i uspješniji, a svaki taj izazov može se uvijek prikazati kroz neku zabavnu i zanimljivu priču. Kao kada dijete na primjer, promaši gol na utakmici, ne znači da nije dobar nogometaš, već da će ponekad uspjeti pogoditi gol, a nekada će to učiniti netko drugi i da je to sasvim u redu. Ili ako djetetu ispadne komad kruha na pod, ne znači da je odmah nespretan i ne treba ga zbog toga kriviti, već mu objasniti da će sada ptice takođere imati hranu. Pozitivan stav dokazano vodi manjoj depresiji u kasnijoj dobi, a djeci je puno lakše dok su malena učiti razmišljati pozitivo nego to graditi kasnije.

Nučite ih da su emocije jako važne i da je emocionalna inteligencija vještina koja se može naučiti. Djeci je blisko iskazivanje emocija, i ne trebate ih u tome sputavati, kako god ponekad to i ne ispalo baš najljepše, no što ranije nauče ispoljavati svoje emocije, to će zasigurno kasnije biti osobe zdravog samopoštovanja i visoke emocionalne inteligencije. Zdravo je pokazati i ljutnju, i bijes, i tugu, kao i sreću, i uvijek postoji adekvatan način za to. Povežite se sa svojim djetetom na način da ga slušate i pomognete mu da se izrazi tako da mu objasnite da svi imamo emocije i da je u redu osjećati sve što osjeća. Ovdje je bitno razdvojiti osjećaje od ružnog ponašanja.

Važno je dijete naučiti strpljivosti i samodisciplini, kako bi kroz to naučili cijeniti sebe, ali i ljude oko sebe. Dozvolite mu da se izrazi, slušajte ga što ima za reći, neka podijeli svoje mišljenje i svoje stavove, naravno da se ne morate uvijek složiti sa njima, ali na taj način dijete uči da se i njegovo mišljenje i stav računaju i da ima svoje mjesto u obitelji ravnopravno kao i svi ostali članovi. Takvim pristupom također jačate vezu između sebe i djeteta, njegovu iskrenost i spoznaju da ste tu za njega.

Ne zaboravite na igru. Igra je jako važna i kroz igru djeca otkrivaju sebe i svijet oko sebe. Osim toga uče se funkcionirati u grupi, dijeliti, zauzeti se za sebe, izboriti za svoje mišljenje i opustiti se. Igrajte se zajedno, šalite se, smijte se zajedničkim šalama, jer je dokazano da roditelji koji izmjenjuju šale sa svojom djecom potiču djecu na kreativno razmišljanje, a i proširuju krug prijateljstva i daju mu alat koji kasnije može primjeniti kod rješavanja stresnih situacija.

 

Kroz pozitivno i opuštenije roditeljstvo možemo odgojiti sretnu i uspješnu djecu, jačajući njihovo samopoštovanje i samopouzdanje, unutrašnju sigurnost, ljubav i sreću koja ne ovisi o vanjskim okolnostima. To je ono što najviše možete pružiti svom djetetu da bi odraslo u uspješne i sretne ljude. U odgoju su najuspješniji roditelji koji svoje postupke i način na koji odgajaju dijete usklađuju prema osobnosti svog djeteta. Sretna djeca se puno lakše uklapaju i bez većih problema prilagođavaju na životne okolnosti i situacije.

Njegujte suosjećanje, jer to uči djecu da budu humana i suosjećaju sa problemima drugih, a kroz savladavanje takvih životnih lekcija uče se upravljati vlastitim emocijama i mislima, kako da ih kontroliraju i ne potiskuju ih.

Obitelj je temelj i utočište i zato se prisjetite da su mame i tate uzori svojoj djeci, a na odnosu s njima temelje svoje buduće postupke. Kada stvorimo dobar i blizak odnos, tada se na tim temeljima grade i svi drugi odnosi. Mi smo njihova sigurna baza, kojoj se uvijek mogu vratiti i pronaći utjehu, podršku i pažnju. Mislite uvijek na to kako male stvari čine vaš dom sretnim domom, a sretan dom je najtopliji i najbolji dom za sretno odrastanje.

 

Work at home mom ili – prihvati svoj kaos

Mama Market - mama i dijete

Autor: Branka Kurelić, Baby Leka

Živimo u digitalnom dobu, 21. stoljeću, modernom vremenu, kako ovo doba volimo zvati, gdje komunikacija više ne mora biti osobna, pa samim time i pojmovi  rada, posla i zaposlenja mijenjaju svoje značenje. Danas možete prodati ili kupiti proizvod ili uslugu, bez da napustite vlastiti dom, bez ikakvog osobnog kontakta s kupcem ili pružateljem usluga. Upravo zato, mnogi se odlučuju na rad od kuće, a zajednica žena koje su se odlučile na ovakav vid (samo)zaposlenja sve je veća.
Što vam prvo pada na pamet kada se spomene rad od kuće? Možda, mirno ispijanje kave uz čitanje dnevnih novosti, praćeno laganom glazbom u pozadini, u ambijentu začinjenom mirisnim svijećama za buđenje koncentracije? Diktiranje vlastitog radnog tempa lišenog nadređenih, raznih poziva i prozivanja? Da, ima i toga.
Ali, što ako ste uz odluku da radite od kuće još i mama? E, tu situacija postaje zanimljivija. Zato sam odlučila prikazati moj tipičan dan, isključivo osobno iskustvo jedne mame- poduzetnice koja je odlučila balansirati između obiteljskih potreba i rastućeg posla. S razlogom je riječ „kaos“ u naslovu ovog članka, vjerujte.
mama market - ozbiljan posao
Prvo, i vrlo bitno, moj odabir posla za rad od kuće je- šivanje. Odnosno vođenje obrta za proizvodnju modnih dodataka, potrepština i odjeće za bebe i djecu. Ističem to jer ako se bavite programiranjem, prevođenjem ili Internet marketingom, vjerojatno nemate potrebu za velikom količinom prostora. Sigurno nemate stotine metara materijala i dovršenih proizvoda smještenih u premalom hodniku kroz kojeg prolazite „po boku“.
Drugo, također vrlo bitno – nemam radionu. Dakle, moja obitelj i ja živimo mirnim suživotom s mojim najboljim prijateljicama zvanima Jukica, Brotherica i Husqvarna, koje zauzimaju dio spavaće sobe i dnevnog boravka. Tu je i povremeni „pop- up“ foto studio, kojeg smo također prihvatili i uklopili u naš život i svakodnevicu.
Pa, krenimo redom. Dan započinje ispijanjem kave uz čitanje poruka i mailova. Kako morate biti dostupni na svim postojećim društvenim mrežama, tijekom jutra odgovaram na sms, viber, facebook i instagram poruke. Na kraju se zna desiti da sam negdje nešto pročitala a ne znam gdje se moram povratno javiti. Dok sve to „obiđem“- pa, recimo samo da se kava odavno ohladi.
Nastavljam s pregledom mailova, izradom narudžbi robe i materijala za kupnju. Za to vrijeme negdje uguram doručak koji moram napraviti klincima (brojčano stanje djece u kući ovisi o njihovim dnevnim obavezama ali i o bolestima kojih su pošteđeni ili- nisu). Sin je školarac, ide u školu u smjenama, a nastava traje 3-4 sata dnevno. Malena je još u vrtiću ali, kako radim od kuće, na svaki „šmrc“ je uglavnom kući. Dakle, dok iščitavam poruke i pokušavam napraviti zalihe materijala, vjerojatno me netko poteže za rukav i čuje se sto puta „mama“. A tek je jutro.
Kako dan odmiče, kreće borba s paralelnim kuhanjem, pospremanjem, ali i krojenjem i šivanjem. Multitasking na najjače. Desi se često da na istom stolu u blagovaoni s jedne strane stoji mašina za šivanje a s druge ručak. Imamo razrađen sustav predostrožnosti i raspored sjedenja da juha ne završi na šivaćoj mašini. Za sada funkcionira. Ili da šivam i istovremeno pratim kako mi sin rješava zadaću. Ili da prekidam šivanje jer eto, on baš ima 1000 zašto, 1000 zato fazu. Iskreno, najdraži dio dana mi je dok su oni na treninzima (a za taxi trening je zadužen suprug), jer tada uglavnom imam sat vremena tišine. Ne i mira, jer treba nadoknaditi nešto od propuštenog zbog jutarnje zbrke.
Onda dolazi večer, kad se treba sumirati i pripremiti narudžbe za slanje, tako da šivaću mašinu za stolom zamjenjuju kuverte. Naravno, treba i spremiti djecu na spavanje, što ne prolazi bez „ja sam gladan/žedan/piški mi se, ne znam što želim za večeru“ i tako u krug dok netko ne padne od umora. Češće su djeca ta koja prva popuste pa meni ostane još malo vremena za moje inboxe, ili konačno za malo „mommy time“ uz šalicu čaja i dobru knjigu. Jer, treba na kraju dana posložiti svu tu zbrku i kakofoniju koja se čula kroz dan, i posložiti misli za sljedeći kaos od dana ispred mene 😊.
Uz sve navedeno, koja je uopće prednost rada od kuće? Zašto ne naći posao u kojem će netko drugi biti odgovoran za nabavu, logistiku, izradu, pregovaranje, fotografiranje, „uploadanje“, „mailanje“…? Zašto ne izabrati posao u nekom sustavu u kojem radiš što ti se kaže i za to dobiješ plaću?
Jer sloboda nema cijene. Jer te svakodnevno učenje o poslu, o sebi, o svemu što se tiče tvog posla tjera dalje, da ne odustaneš. A i zato što su djeca tako kratko mala, i tako kratko trebaju našu pomoć, da mi se niti jedna distrakcija od posla ne čini prenaporna. Prihvatila sam svoj kaos, i sa zadovoljstvom ga živim 😊.

Zašto koristiti platnene pelene i koji su efekti na zdravlje djece?

Autor: Sanja Brusan, K&K Fabrics and Creations

Mnoge mame još za vrijeme trudnoće saznaju za izbor između platnenih i jednokratnih pelena. Što se više educiraju o toj temi, odluka pada na one koje su sigurno najbolji izbor njihovo dijete – platnene. Zašto je tome tako? Za razliku od jednokratnih, platnene pelene ne sadrže kemikalije za upijanje tekućine i u njima koža diše. Temperatura kože u platnenim pelenama znatno je niža od one u jednokratnim, jer prirodni materijali dopuštaju cirkuliranje zraka.

Platnene pelene Mama Market

Možete li zamisliti da Vas netko zamota u plastičnu vrećicu? Nezamislivo, ali tako je bebama koje koriste jednokratne pelene i s njima je neophodno korištenje raznih kremica za guzu. Nježna bebina koža izložena je umjetnim spojevima i materijalima. Superupijajući spoj u jednokratnim pelenama isušuje djetetovu kožu i pogoduje čestom problemu, poznatom kao pelenski osip.

Zbog suhoće kože koju dijete osjeti u jednokratnim pelenama, dijete prestaje biti svjesno svojih fizioloških potreba i vijek nošenja pelena se produljuje. U platnenim pelenama djeca brže postaju svjesnija svojih potreba i učinak je samo pozitivan.

Moderne platnene pelene jednostavne su za upotrebu, kopčaju se drukerima i održavanje je jednostavno: nema peglanja i iskuhavanja, a materijali od kojih su načinjene su isključivo prirodni. Platnene pelene u konačnici su i povoljniji izbor, ušteda je značajna, a veselim dezenima i modernom dizajnu je teško odoljeti.

Znate li koliko jednokratne pelene onečišćuju okoliš?

Sama činjenica da su jednokratne pelene jedan od najvećih zagađivača današnjice (među prva 4) i da 1 peleni treba preko 500 godina za razgradnju je zastrašujuća. Za jedan pelenaški vijek (2-3 godine) dijete napravi i preko tone otpada u jednokratnim pelenama.

Odlaganje jednokratnih pelena postaje sve veći problem i ekološki i zdravstveni i financijski. Pri raspadanju ili spaljivanju ispuštaju štetne spojeve u našu atmosferu, plastični dijelovi raspadaju se stotinama godina, a superupijajuće granule nastavljaju upijati vodu na odlagalištu i povećavaju svoj volumen. Stolicu unutar jednokratnih pelena roditelji ne uklanjaju, a fekalije također predstavljaju biološki opasan otpad.

Platnene pelene možete pronaći u ponudi Mama Marketa zajedno s ostalim potrebnim dodacima poput covera i uložaka, a za bezbrižno previjanje tu su i nepromočive podloge.

Eau de Poriluk i prisilno slijetanje

Uz dvoje male djece na kraju dana moje je tijelo umorno. Zapravo Umorno, s velikim U. Radno vrijeme mame 24/7. Otac na službenom putu – često. Nerijetko mislim, da poput indijskog božanstva imam dva, tri para ruku. Zvuči poznao? Ako da – na pravom ste mjestu, nastavite čitati… Ako ne, trudne ste, bit će vam poznato uskoro – nastavite čitati.

Tako jasno se sjećam tog veličanstvenog trenutka kada sam prvi put postala majka. Zaista je na trenutak cijeli moj svijet stao, diveći se sićušnom stvorenju. 2.650 g veličanstvenosti! Ta –dam! Najljepša beba u svemiru! A vas odjednom svi zovu mama. Niste više trudnica, niste pacijentica niste gđa. Muževo Prezime nego MAMA! Dosegli ste uzvišeni status majke. Osjećate se kao da nitko nikad prije vas, nije rodio. Ne pretjerujem. Sjetit ćete se mojih riječi s knedlom u grlu i suzama u očima kad vam budu pružali vaš veličanstveni smotuljak. Nikada baš nikada nećete zaboraviti taj trenutak. Snagu te prekrasne pozitivne energije pohranite negdje u sebi. Otisnite je u svaku stanicu sebe. Trebat će vam kao gorivo. Zbunjujem vas? Objasnit ću kasnije, sada samo zapamtite. Istina je ono što vam govore; od tog trenutka više ništa neće biti kao prije. I neće. Logično je da neće. Bit će bolje! Bit će više, jače, intenzivnije, brže, bit će zagarantirano ludo!

Vraćam se na prvi pasus teksta. Gdje sam ono stala… da, nekoliko mjeseci nakon veličanstvenog rođenja bebe i imenovanja tebe prvom majkom na Zemlji. Možda je prošlo i nekoliko godina pa si poput mene i drugi put postala prva majka na Zemlji. (Osjećaj je jednako veličanstven kao i prvi put) Dakle, sjediš u trenirci zaflekanoj jasno, masne kose i na obrazima osjećaš težinu podočnjaka. Tvoj jedini parfem već dulje je vrijeme Eau de dinstani poriluk. Sat pokazuje 6:13, tvoj najmiliji Cendravac cendra, a ti vapiš za šalicom kave i 5 min mira da je popiješ. Klišej? Ne! Gola istina! Kad smo kod golotinje rado bi se istuširala bez publike koja u kadu ubacuje tvoj kist za rumenilo i autiće na baterije. Google ti je najbolji prijatelj i jedina“odrasla osoba“ s kojom komuniciraš dok upisuješ fraze poput – najbolja zdrava kuharica za bebe, što je to quinoa, proljev kod petomjesečne bebe, kada uvesti jaja u prehranu, najbolji pedijatar u svemiru, gliste u vrtiću i sl… U frižider spremaš toplomjer a putar gurneš u mikrovalnu. Ne izmišljam! Jednom sam kruh s namazom namijenjen starijem, gurala u usta mlađem kojem još nije izbio 1. zub. Ajde jedaan griiiz! Kako ono kaže Gobac .. mozak bye bye. (Samo što se ne osjećaš baš high.. jedino ako se pare dinstanog poriluka računaju).

I tako dan po dan doguraš do umora s velikim U. I što ti onda treba? Panic room, znam, ali to nemaš. Predlažem plan B. Sjedi, čitaj i pamti – ona spomenuta prekrasna pozitivna energija koja ti je darovana kada si postala majkom i koju si spremila negdje u sebe – izvuci je na površinu. Sada je koristiš kao gorivo. Prvo se podsjetiš koliko si sretna što je Cendravac došao k tebi i učinio te majkom, podsjetiš se koliko ga voliš i koliko te Cendravac voli. Sjediš? Čitaš? Onda se podsjetiš koliko sebe voliš. U tu svrhu svako jutro čitas slova jedne pametne majke Dankinje:

„U zrakoplovima posada uvijek daje upute majkama, kako u slučaju prisilnog slijetanja ili opasnosti, prvo sebi na usta stave masku s kisikom, a tek onda djetetu. Prvo majka mora biti sposobna slobodno disati, kako bi to isto mogla osigurati svome djetetu.“

Koristiš spremljeno gorivo i započinješ prisilno slijetanje. Uzimaš telefon i zoveš muža, mamu, sestru, svekrvu, prijateljicu i kažeš: – „Moram prislino sletiti – molim pomoć“. U prijevodu: – hitno trebam sat-dva ili jedan cijeli dan za sebe. Trebam odmak bilo kakvog sadržaja.  Šetnju prirodom, kavu s prijateljicom, blejanje u prazno, masažu. Trebam druženje s odraslim ljudima. Trebam štikle i ruž. Ili štihaču i čizme. Što god voliš. To je vrijeme za tebe. Vrijeme u kojem ćeš se vratiti sebi i biti bolja majka Cendravcu. Općenito bolja u odnosu prema sebi i drugima. Nemoj misliti da moraš i možeš baš sve. Ne moraš i ne možeš i nitko to od tebe ne očekuje. Znam lakše je misliti suprotno jer onda imamo dežurnog krivca za svoje nezadovoljstvo. Ne uspoređuj se s drugim majkama. Ti  si ti. Ne zaboravi u cijelom tom metežu na sebe i svoje potrebe. Zaboraviš li na sebe polako ćeš zaboravljati i na svoju obitelj i sve lijepo što obitelj donosi. Poštuj i voli sebe i organiziraj se za prisilno slijetanje kad god je potrebno!

 

Prva linija bojišnice

Parkiram auto ispred ulaza. Ostajem sjediti slušajući završetak Bocellijeve Mille Lune Mille Onde kojom se “drogiram zadnjih dana”. Udah izdah. Moram izaći iz auta. Ali ja bi radije ostala još malo sjediti u MIRU. Osjećam se kao pas kad ga vodiš veterinaru. Neće izaći iz auta, pa neće. Ili dijete pred ispit iz fizike kad zvono zazvoni, a mase, akceleracije i gibanja tijela mu se smiješe s bijelog listića pored kojeg je samo kemijska. Naposljetku izlazim iz auta s čvrstom odlukom da će danas sve biti drugačije. ON će poštovati dogovorena pravila ponašanja, a JA ću biti DOSLJEDNA I ČVRSTA.

Konačno ulazim u DJEČJI VRTIĆ gdje me čeka moj divni DEČKO kojem se lice ozari, a iz grla otpusti glasno MAMAAAA svaki put kad me vidi. Trči mi u zagrljaj s druge strane sobe rušeći sve pred sobom i onda me zagrli i ljubi. Osjećaj – nezamjenjiv. Trajanje – kratko. MIR traje sve dok se ne suoči s mojim prvim NIJEČNIM odgovorom na njegove upite. Tada upiti brzo postaju zahtjevi i naredbe, a moja molba OBUCI CIPELE upravo je minirala mogućnost bilo kakvog mirovnog sporazuma u ovom danu.

I tako svaki dan iznova. Starije generacije priklonile bi se dijagnozi RAZMAŽENOSTI, stručnjaci bi stanje definirali kao “jednu od faza” TERRIBLE TWO ili TERRIBLE THREE, psiholozi bi pripisali stanje TANTRUMIMA tj. iznenadni izljevima bijesa, ili zaključili da imate TEŠKO ODGOJIVO DIJETE, ali ja to sve jednim imenom zovem PRVA LINIJA BOJIŠNICE u odgoju moje djece.

Žene su s Venere a muškarci s Marsa

Otprilike prije 4 godine kada je moj Stariji imao tri, počela sam shvaćati kako pristup u odgoju dječaka i odgoju djevojčica nije jednak. U početku sam to komentirala vrlo sramežljivo, više sama sa sobom, no danas kada imam više iskustva i duplo dječaka u životu, danas sigurno tvrdim žene su s Venere, a muškarci s Marsa i to se vidi već nakon prvog rođendana.

Razlika se vidi i po majkama u parku. One raščupanih kosa, zamazanih majica, kojima izraz lica poručuje “ne pitaj me ništa”, e to su majke dječaka. One nasmiješene, počešljane i smirene mame čije dijete papa grožđice i prepečene bademe (zato što su STIGLE pripremiti zdravu grickalicu), to su majke djevojčica.

Sjećam se jedne djevojčice koja je uvijek MIRNO hodala uz svoju mamu noseći lutku. U parku je sjedila na klupi ili stajala pored mame grickajući grožđice i bademe. Dok je ona uz mamu odšetala s klupe na ljuljačku, moj je Mlađi, u daljnjem tekstu Tsunami (nadimak su mu nadjenule mame iz parka ? ) napravio najmanje 2 km po parku i okolici. Da pojasnim, glagol SJEDITI nepoznanica je u dječačkom svijetu. Prije nego me počnete napadati – da iznimke postoje, ima živih djevojčica razbijenih koljena i laktova, ali koliko ste dječaka vidjeli da mirno sjede u parku?

Ako ne vjerujete meni možda ćete vjerovati dr. sc Dan Kindlonu i dr. sc Michael Thompsonu autorima knjige “Odrastanje Kaina” koja govori o odgoju dječaka i njihovom emocionalnom životu.

Oni kažu ovako:

Čak ni najaktivnije djevojčice ne iskazuju svoju energiju na tako nekontroliran način kako to čine dječaci. Prvo dječaci sazrijevaju sporije od djevojčica. Drugo dječaci su aktivniji i teže razvijaju kontrolu poriva nego djevojčice.

Prvu rečenicu posebno želim podijeliti sa svim mamama koje mi znaju prišapnuti da i djevojčice znaju biti nemoguće žive ili čak i divlje i da me potpuno razumiju kad poluprisebna trčim s jednog kraja livade na drugi, gdje se moj Tsunami upravo odlučio svojim vozilom bez pedala sjuriti s poprilično strmog brda koje vodi prema cesti. Tada u mojoj glavi vrišti rečenica; – Take a walk on the wild side: RAISE BOYS! ?

Čak je i Platon u 4 stoljeću p.n.e. rekao da su dječaci “od sviju divljih zvijeri najteži za kroćenje”. To majkama daje ulogu krotiteljice i zapravo vrlo zorno opisuje moju svakodnevicu.

Motor koji pokreće dječake

Ipak nemojte misliti da psiholozi u knjizi ili ja ovdje, napadamo dječake. Baš suprotno, vrlo živo knjiga želi obraniti i objasniti te male energijom nabijene, da citiram Platona, zvijeri.

“Dječaci su uglavnom vrlo aktivni i često impulzivni .. Njihova je energija zarazna, osobito međusobno i ta se fizička energija može pretvoriti u neku vrstu psihološke odvažnosti. Često poduzimaju opasne pothvate, gotovo nesvjesni mogućih povreda, padova ili žaoke ukora. Bilo da ih njihov izbor može potvrditi kao hrabre ili tek kao nesmotrene, dječaci se često nađu u samom središtu događanja prije no što postanu svjesni posljedica.

Dječačka potreba za osjećajem važnosti i osnaženosti vodi ih do potrebe da pokažu svu svoju snagu, svoju fizičku sposobnost, osjećaj za pravdu, poštenje, dobro i zlo…”

Sigurno ste barem nekada svojoj djeci rekli- “di ti je gumb na koji se gasiš.” (moj Stariji je na to pitanje baki odgovorio kako mu je taj gumb doktor operirao kad se rodio pa da ga zato nema ;). Ja sam pak uvijek bila sigurna da postoji neki motor koji pokreće moje dečke. Toliko energije u tom malom tijelu. Premda se eto radi o igri riječi bila sam u pravu.

Naime MOTOR CORTEX je dio mozga koji kontrolira kretanje i u korelaciji je s emocijama. Kada djeca nisu u mogućnosti riječima izraziti svoje osjećaje oni ih izražavaju KRETANJEM. To je tako i kod djevojčica i kod dječaka. Pa zašto onda MOTOR CORTEX divlja kod dječaka?

Zato što:

  1. a) dječaci kasnije razvijaju govor i
    b) dječake se toliko ne potiče na izražavanje emocija jer još uvijek je ukorijenjena fraza “ajd’ ne cendraj pa nisi curica” I što se onda događa? Kad su uzbuđeni ili sretni, jednako kao kad su tjeskobni, dječaci VIČU, SKAČU, TRČE, GURAJU JEDAN DRUGOG, JURE UOKOLO.

U školi hodaju po koljenima, naskakuju jedan drugome na leđa, izazivaju se (najjače opravdanje Starijeg je – pa izazivao me) tuku se ili školskim rječnikom prvašića šupaju se (?!).

Kako reagira okolina? Baka i djed se čude i misle da im vi sve dozvoljavate (kak’ da ne!), mame djevojčica ih gledaju poprijeko, učiteljica puni informativku uskličnicima…vi ne znate dal da vičete na dijete ili na bake, djedove, mame i učiteljice .. Tražite finu sredinu između sustava, pravila lijepog ponašanja, svih knjiga koje čitate i vaše intuicije koja često nije u skladu s razumom, barem onim koji nalaže okolina (čitaj većina).

MEĐUTIM jedno svi moramo imati na umu – DJEČACI su budući MUŠKARCI, pater familiasi, jači spol (fizički mislim ), oni se moraju dokazivati, moraju biti drugačiji jer oni I JESU drugačiji i baš zato ih volimo, zar ne?

Zašto vam spominjem muškarce kad je jasno da pišem o djeci? Zato što često razdvajamo pojam dječak i muškarac (možemo dodati i momak u sredinu) i smatramo da će se preobrazba dogoditi onako samo od sebe i najednom. Produbit će se glas, dobit će svoj brijaći i hop eto vam muškarca.. A ne. Znate što fali? Fali sve ono između što jedan dječak mora proći. Sve to između zove se mudrost.

Mudrost je širok pojam i teše se od dječačke dobi i izgleda otprilike ovako:

Dječak mora biti blatan, mora biti glasan, mora se popeti na drvo i urlati kao gorila da bi osjetio prirodu i znao odakle dolazi. Mora razbiti koljena i laktove da bi naučio što je bol, ali i da bol prolazi.

Mora se potući kako bi naučio da se stvari mogu riješiti i na drugi način.

Mora se barem jednom osjetiti “autsajderom” kako bi naučio zaslužiti i pravilno se boriti za svoje mjesto. Mora plakati kako bi znao što znači biti tužan, a što sretan. I tako dalje..

Istina je da većinu stvari mi ne dozvoljavamo i pokušavamo spriječiti, jer okolini nisu prihvatljive, a nisu prihvatljive jer sve što je van uvriježene šablone ponašanja teže je držati pod kontrolom. Ne podržavamo promjene i različitost, impulzivnost je zabranjena, a kreativa se često guši, ne iz zloće nego zato što se ne prepoznaje.

Na kraju pitanje – prisjetimo se kakvog smo mi muškarca željele i kakvog vi muškarca priželjkujete jednog dana za svoju kćer? Onog koji se nikada nije potukao, nikada nije pustio suzu i nikada ništa nije učinio po svom? Sumnjam da je tako pa zato smatram da svi moramo malo “olabaviti” oko dječaka i pustiti ih da svaki dan NA SVOJ NAČIN skupljaju po malo mudrosti, trebat će im i trebat će nam.

A što je s mojom prvom linijom bojišnice? Nastavlja se svaki dan…

Potrebno je puno živaca, puno energije, puno samokontrole i poznavanja tanke granice između kad popustiti, a kad ustrajati i to je zapravo sva bit odgoja. Ravnoteža između podučavanja (odgajanja) djece i dozvoljavanja da i oni podučavaju (odgajaju) nas. Nikada se ne prestajem pitati griješim li ili idem u pravom smjeru. Ali kad je najteže uvijek se nađe neki znak da me usmjeri.

Foto: Privatne fotografije

Tako je baš u pravo vrijeme stigla i ova poruka mog Starijeg. Stigla je simbolično za dječake– kretanjem – zalijepljena na autić na daljinsko upravljanje, iz dječje sobe ravno do mojih nogu. I popravila sivi kišni dan, te gorak okus odgojne bitke na prvoj liniji bojišnice koja se prethodno odigrala.

 

Vaša savršeno nesavršena mama T.

 

 

Hepi brzdej tu ju (stavi prst u strujuuu)

hepi brzdaj slika

Ni najmanje mi nije stresno uvjeravam samu sebe,  dok na stol nosim prekrasnu tortu, pjevam sretan rođendan i pokušavam skupiti sve klince oko torte za tradicionalno fotkanje. Sjetim se one dječje zezalice hepi brzdej to ju, stavi prst u strujuuuu – smijem se sama sebi jer prilično dobro opisuje moje stanje ?

Vani pada snijeg. Sjedim i pišem. Volim snijeg i volim pisati. Nije haiku, nije ni neki uvod u temu, no boljeg nemam, a nekako moram započeti. Prošli vikend moj je stariji sin slavio rođendan.  Kad djetetu kažemo ročkas, dijete zna što treba: pozvati sve prijatelje koje je ikad upoznao, veseliti se danima unaprijed slavlju i poklonima, razmišljati o izgledu torte (koju baš nikada ne jede, ali mora biti od malina) i uživati u pažnji k’o prase u blatu.

Kad mami kažete ročkas i mama zna što treba: zauzeti visoki start i krenuti u istrčavanje maratona. Evo kako to izgleda: rezerviraj igraonicu, napiši pozivnice, pošalji pozivnice, one koje će dijete samo podijeliti spremi mu u torbu i obavezno provjeri jesu li predane. Provjeri nekoliko puta. Pronađi sliku trenutno najdražeg lika iz crtića za potrebe izrade torte, pošalji je mailom u slastičarnicu ili ako si spretna i dovoljno luda upusti se sama u izradu Elsinog dvorca ili policijske stanice od marcipana. Ne zaboravi kupiti svjećice jer ih ne dobiješ s tortom. Ako baš želiš tortu s pljuvačkama kupi one koje se ne mogu ugasiti pa neka djeca pušu do iznemoglosti. To neizmjerno nasmijava djecu, bake i djedove, pa radi obiteljskog veselja zanemaruješ slinice na Elsinoj ljepuškastoj glavi.

Ne zaboravi na pozivnice za igraonicu napisati ponesi papuče, a ako si zaboravila pravi se blesava kad roditelji dovedu djecu i skuže da za igraonicu trebaju papuče.

Kupi grickalice za proslavu u razredu/vrtiću (pa nisi valjda to zaboravila?!), ali provjeri prethodno ima li u razredu/vrtiću alergičara.

Kupi djetetu pametan/koristan poklon koji će ga veseliti (uh!), napravi popis pametnih/korisnih poklona kako bi u svakom trenutku bila spremna odgovoriti na pitanje – „kaj da mu/joj kupimo?“ i kupi i par poklona za one koji u dobroj namjeri kažu „daj ti kupi, ti najbolje znaš kaj djetetu treba“.

Za proslavu kod kuće (jer bake, prabake, djedove, stričeve i tete ne možeš ugurati u igraonicu) očisti i uredi stan, pripremi nešto za pojest i popitpozovi svoju obitelj (ne možeš to viberom, ponavljam ne možeš viberom, nego moraš nazvati), napomeni mužu da nazove svoj dio obitelji i obavezno provjeri je li ih nazvao. Provjeri nekoliko puta i na kraju nazovi muževu obitelj (ne možeš viberom, nazovi, popričaj).

Ni najmanje mi nije stresno uvjeravam samu sebe,  dok na stol nosim prekrasnu tortu, pjevam sretan rođendan i pokušavam skupiti sve klince oko torte za tradicionalno fotkanje. Sjetim se one dječje zezalice hepi brzdej to ju, stavi prst u strujuuuu – smijem se sama sebi jer prilično dobro opisuje moje stanje ?

Ma  nije zapravo taj rođendan organizacijski neki veliki bauk. Razmišljam samo nije li to sve skupa malo previše. Djeca su sretna s onim koliko im daš, a mi ih navikavamo čini mi se na previše. I ti svi pokloni, srce te zaboli koliko pustih kuna se potroši na jedno dijete. A onda opet, rođendani su prilika da se obitelj i prijatelji, vide, podruže. To je bit i to je ono što želimo naučiti našu djecu. Ne egoizmu jer tvoj je rođendan pa se sve vrti oko tebe, nego pronaći uvijek u životu priliku da svoju sreću dijeliš s drugima. To treba slaviti.

A onda prođe rođendan! Jupiiiii preživjeli smo, čestitamo si muž i ja navečer nakon ove druge, obiteljske proslave kad 20 ljudi protutnji kroz naš mili stan. Malo sjedneš odmorit, opustit se i onda shvatiš da nam je dijete upravo postalo jednu godinu starije.

Rođendan, proslava dana kada se rodila naša beba. Prorade emocije… Muž sjedi za laptopom i gleda slike proslava rođendana od prvog do sedmog. Vidi ga tu, a vidi ga tu, a vidi ga sad! Tempus fugit zaključiš i predaš se preispitivanju roditeljske savjesti; što smo sve napravili, jesmo li bili dovoljno prisutni, dovoljno razboriti u odgoju, jesmo li pročitali sve bajke i basne, isprobali sve sportove, pogledali dovoljno kazališnih predstava, jesmo li se previše ljutili, jesmo li stigli biti dobri, pravedni, jesmo li bili dobar uzor, jesmo li pokazali dosljednost, naučili ih hrabrosti….

E i to vam je rođendan – podsjetnik da djeca odrastaju. I to brzinom svjetlosti! Što možeš učiniti danas ne ostvaljaj za sutra kad se radi o tvojoj djeci. Okreneš se, a on već upisuje „zgodne cure“ u tražilice a ti otkazuješ karte za Disney on Ice jer ga to, nostalgično zaključuješ, neće zanimati.

Mogla bih vam ja još svašta napisati, ali daleko bolje od mene na temu odrastanja djece iz roditeljske perspektive, ispričala je Elisa, talijanska kantautorica u predivnoj pjesmi „A modo tuo“ ili „Na tvoj način“.

Pjesma je na talijanskom, unaprijed napominjem da je prijevod moj i da se prijevodom izgubio dio ljepote, no nadam se da ćete je pročitati i poslušati jer je jednostavno uspjela prenijeti sve emocije jednog roditelja suočenog s malim bićem koje odrasta.

Bit će teško odrasti

Prije nego odrasteš i ti,

Ti koji postavaljaš sva ta pitanja,

A ja se pretvaram da znam sve odgovore

Bit će teško, ali sve će biti kako treba

Ostavljam zafrkanciju i pokušavam i ja odrasti

 

Bit će teško moliti te da mi oprostiš,

Zbog Svijeta kakav je,

Ja se malim koracima trudim nešto učiniti,

Ali promijeniti Svijet je teško

Teško je poželjeti ti sve najbolje

Kad si svakim rođendanom malo dalje od mene

 

Ti ćeš slijediti svoj put, hodati ćeš i padati, ustati ćeš, ali uvijek na svoj način slijedit ćeš svoj put,  ljuljat ćeš se, skakati, pjevati uvijek na svoj način

 

Bit će teško gledati te kako odlaziš ulicom

Gledati sve semafore, zabrane i redove koji te očekuju

Bit će teško dok se polako udaljavaš,

kako bi sam pronašao svoj put

 

Ti ćeš slijediti svoj put, hodati ćeš i padati, ustati ćeš  ali uvijek na svoj način slijedit ćeš svoj put,  ljuljat ćeš se, skakati, pjevati uvijek na svoj način

Bit će teško predati te Svijetu

Sačuvati samo komadić za sebe

I usred tvog životnog vrtuljka

Ne moći te  zaštititi

Bit će teško al na kraju jednostavno

jer se ti vrtiš i smiješ se

 

Ti ćeš slijediti svoj put, hodati ćeš I padati, ustati ćeš, ali uvijek na svoj način slijedit ćeš svoj put,  ljuljat ćeš se, skakati, pjevati uvijek na svoj način.

 

Vaša savršeno nesavršena mama T.

 

 

 

Hijena u štiklama vs. miss Piggy u tenisicama

Nemam kaj za obuć!“ To je univerzalni problem svake žene, a korijen problema seže u doba Adama i Eve kada je Eva imala samo smokvin list. Zbog toga je Adamu kvocala do iznemoglosti pa joj je, u suradnji sa zmijom, zatvorio usta jabukom. Zato je Eva puno kasnije, za osvetu, napravila od zmije torbicu ? Uglavnom Evina frustracija prenosila se generacijama žena i mi smo tu potpuno nemoćne.

Prošli petak obveze su me odnijele u centar Zagreba. Prolazim tako Marulićevim trgom pa preko HNK do centra. Čarolija jeseni učinila je svoje i baš uživam u lišću koje mi se plete o čizme. Da, Majka Priroda je definitivno odradila vrhunski scenski nastup s tim svojim genijalnim bojama, no ja primjećujem nešto drugo. Ususret mi dolazi djevojka na biciklu s predimenzioniranim simpatičnim crnim šeširom.

Na zebri kod Kavkaza stoji žena u cipelama s otvorenim prstima koje je smjelo i odlično „skombinirala“ s čarapama. Kod Pravnog faksa susrećem nekoliko studentica i svaka nosi svoj stil. Konačno! Osebujni stilovi konačno su odmjerili snage s konvencionalnim uniformiranim prošlim modnim vremenima, koja su nalagala dubok džep za dobar izgled. MAŠALA rekli bi susjedi. Napokon je i kod nas postalo prihvatljivo i nakon pubertetskih godina izraziti se svojim „drugačijim outfitom“.

Potaklo me to na razmišljanje gdje smo u toj stilskoj priči mi, nekad trudnice, sada mame, poslovne žene, koje iz poslovnog odijela uskaču u radno odijelo mame, pa u pješčanik u parku. Koliko se mi možemo/stignemo stilski izraziti. Prilažem moj kratki osvrt.

Nakon što prvi put postaneš majka trudiš se zadržati stilski identitet iz vremena prije trudnoće. Tako za izlazak u grad obučeš štikle pa šetnja gradom dobiva novu dimenziju humoristične tragedije. Prvo su ti ručke od kolica preniske pa se povijaš poput hijene. Kada to uvidiš, izvadiš dijete, ali sad se hod u štiklama s nemirnim djetetom na rukama pretvara u nešto što si ne želiš dok koračaš subotnjom špicom, gdjegod ona bila.Nemoj se zavaravati vrtoglavim potpeticama Sofie Vergare u ulozi Glorie iz Moderne obitelji – to je samo serija i baš nitko normalan u štiklama ne hoda po kući od jutra do mraka.

Tvom izlasku prethodilo je stajanje ispred ormara i tupo gledanje. Odjeća iz doba trudnoće ti je prevelika, a u onu kupljenu prije doba velikog trbuha, još ne staneš. Stojiš pred ormarom i urlaš;- „Nemam kaj za obuć!“ Priznaj da to radiš i ne srami se. Nisi jedina i nisi kriva. To je univerzalni problem svake žene, a korijen problema seže u doba Adama i Eve kada je Eva imala samo smokvin list. Zbog toga je Adamu kvocala do iznemoglosti pa joj je, u suradnji sa zmijom, zatvorio usta jabukom. Zato je Eva puno kasnije, za osvetu, napravila od zmije torbicu ? (skrenula sam s teme, isprike zmijoljupcima). Uglavnom Evina frustracija prenosila se generacijama žena i mi smo tu potpuno nemoćne.

I tako se odjednom nađeš kako s nostalgijom štikle spremaš na tavan do daljnjeg (zbog efekta hijene i zato što nisi Sofia Vergara) i zahvaljuješ modnim liderima što je danas eklektičan stil IN pa štikle mijenjaš za UDOBNE TENISICE, koje možeš uklopiti u skoro sve odjevne kombinacije. Ipak prava vrijednost tenisica nije u udobnosti. Ne. Prava vrijednost tenisica je u BRZINI TRČANJA koju ti one omogućuju. Važnost BRZOG trčanja spoznat ćeš kad tvoj najmiliji dvo- ili trogodišnjak odluči početi trenirati za titulu najmlađeg natjecatelja Ironman-a, najpoznatijeg svjetskog triatlona.

O da! Poželjet ćeš spavati u njima. Zapravo željet ćeš samo spavati. Danima. No, kako ništa nije savršeno tako i tenisice imaju nedostatak. U odnosu na štikle u tenisicama guza izgleda veća, a noge kraće. Meh. Takav je zakon, baš ništa nije savršeno. Moraš izabrati – hijena u štiklama ili miss Piggy u tenisicama ?

Jasno sve se ovo događa za vrijeme smanjenih primanja zbog čega se reže i shopping budžet, ali s obzirom na to da za shopping imaš period od pola sata (vrijeme spavanja u kolicima) ili ako si sretna dva sata (period između dva dojenja koje izdrži na čuvanju kod bake), omjer vremena i novca savršeno će odgovarati.

Drage trudnice i mame, malo se šalim u nadi da ću vas nasmijati. Smijeh je dobar i zarazan, zrači i privlači isto kao i pozitivan stav. Kad postanemo majke, više težimo praktičnosti u svemu pa tako i u odijevanju. Tako ostaje nam više vremena za radost, smijeh i valjanje s klincima po podu ili travi.

Kreirajte vlastiti stil ako vas to veseli, obucite nesparene čarape (uvjeravam vas da moja vešmašina jede čarape i to baš po jednu iz para) budite svoje i slijedite ono što vama odgovora. Ne u odijevanju nego u svemu. Kada smo zadovoljne zračimo, a da bi bile zadovoljnije potrebno je slušati sebe, svoju intuiciju. I smijte se što više. Ako ništa drugo vaša djeca će se smijati s vama. Oni su naša ogledala. Znate kako se uvijek stanu smijati kada čuju smijeh odraslih iako ni ne znaju što je smiješno! To mi je uvijek simpatično.

Želim vam pozitivan i nasmiješen tjedan, smijte se jednako u štiklama ili tenisicama.

Vaša savršeno nesavršena mama T.

 

 

Generacijski jaz u odgoju djece iliti – “Halo ljubavi, ovdje baba! – Mama, ti si?”

Generacijski jaz

 

Sjedim pored Starijeg na malom tabureu, on je upravo došao iz škole, a ja sam uzela pauzu od posla.

Iako se trudim uvijek izdvojiti vrijeme za kvalitetan razgovor, vrlo često se to svede na:

JA: kak je bilo u školi?

ON: Super!

JA: (upregnem sve kreativne mišiće kako bih stvorila zanimljivo pitanje, no izađe samo):- Jeste pisali test iz matke?

ON: – Jesmo

JA: – Iiii..? (vrlo kreativno bravo, čestitam si ironično)

ON: – Bilo je lagano!

JA:- Ok. Pospremi cipele, obuci šlape, operi ruke (naglašavam) SA SAPUNOM … i izgubim se u nekom mailu ili pripremi ručka, često istovremeno 🙂

Ovaj put našli smo se ne planski na tom tabureiću i ja uživam u trenutku. Čavrljamo opušteno, svaki sa svojim mobitelom u ruci. Ja na instagramu pratim tko čita moj blog, a on gleda aute. Pa naravno, dječak je. Legići su još uvijek interesantni, no zona interesa postaje svakim novim punim mjesecom ozbiljnija i nekako DJEČAČKI MUŠKA. Mogu se tako se izrazit? Ili muški dječačka? Kužite me nadam se.

Pokazujem mu kako „kropat“ fotku ferrarija jer je želi cijelu za pozadinu mobitela. Bijesna žuta jurilica. Dobro izgleda, komentiram. Drago mi je da ga još uvijek nešto mogu naučiti jer kad su u pitanju te pametne spravice i trogodišnjaci već upravo šokiraju intuitivnim tipkanjem malim prstićima s ciljem da pokrenu crtić na yotube-u. I svaki put uspiju! U glavi kreiram sliku skore budućnosti u kojoj novorođenče u google upisuje „zanimljivosti na Zemlji, što raditi…“. Ah užas! Kamo ide ovaj svijet? Moram prestati pitati se to svaki dan jer mi se čini da ta rečenica budi BABU u mojoj podsvijesti. A ona se nekako često javlja u zadnje vrijeme. Je li to znak starenja, pardon odrastanja, zrelosti, BABASTOSTI? Hm…

JESAM LI COOL MAMA?

Kod odluke o vlastitom telefonu našeg starijeg sina bili smo vrlo pažljivi i dobio ga je uz određena pravila ponašanja tek sada na polovici trećeg razreda nakon što smo se detaljno pozabavili a) razmatranjem da li je dovoljno odgovoran za spravicu b) činjenicom kako bi bilo puno zgodnije da ga mogu dobit na telefon, a ne tražit po bespućima parka ili telepatski ga pokušat dozvat da ode u dućan, odnese boce ili dođe na ručak i c) samo-kritiziranjem da smo zaista metuzalem-konzerva roditelji koji se odupiremo normalnom razvoju svijeta i tehnologije pa time i priječimo normalan razvoj našeg sina.

Normalan?? Kaj je normalno u tome da djeca na rođendane nose mobitele i umjesto da se druže svatko bleji u mobitel?!! Kaj je normalno da djeca od 9 ili 10 godina imaju insta i fejs profile?! Kak je to normalno??

BABA SE JAVLJA u mojoj glavi, a ja razmišljam kako da je zveknem. Donijeli smo odluku i sad me pusti na miru. Nije da nismo promislili, nije da nismo razgovarali s njim i postavili granice! BABO! Pokušavam je uvrijediti, ne bi li nestala. Neda se. Nastanila se kod mene i čini mi se da se ne pakira tako brzo. ZAŠTO se onoj curki iz Pedeset nijansi sive u glavi javlja BOGINJA, a meni BABA? Nije fer! Uostalom ja nosim poderane traperice! A babe ne nose. I baš sam si cool. Plazim jezik Babi, a ona mi dobacuje pitanje – Ali jesi li i cool mama? I jel se još uvijek govori cool?! Ajmeee… #nemremviše #baboušuti #mamaizdrži #boginjogdjesi

Što se tiče poderanih traperica moje mlađe dijete ima problem s njima i svaki put kad ih obučem pita:

ON: – Mama zašto nosiš te poderane hlače?

JA: – Tak, sviđaju mi se.

ON: – Kak’ ti se sviđaju kad su poderane?

JA: – Pa tak se nosi, moderno je. – odgovorim i zaključim da sam si upravo sabotirala prigovore radi rupa na njegovim trenirkama koje nastaju od bacanja na koljena i povlačenja po parketu.

ON: – Kaj znači moderno?

JA:– Paaaa ono kad svi tak nose, to je fora.

Divno objašnjenje, znam, evo sramim se. Ali ajde vi pokušajte djetetu od skoro pet godina objasnit pojam moderno, a da se ne kosi s ne-konformističkim postulatima kojima ga inače učite! Misli svojom glavom i ako svi skoče u bunar nećeš valjda i ti…. #nijelakobitimajkaupoderanimtrapkama #nijenilakobiticoolmajka #mamaizdrži

JESTE LI ZNALI ZA POJAM PRED-TINEJDŽERI

Pokušavam se prisjetiti u kojoj dobi su moji roditelji meni postali ne-cool, pase i dosadni… sigurno nisam imala devet, a ni deset halooooo. Dakle nema razloga za brigu… ili? Moja nećakinja (10g) zamolila je svog djeda da je više ne zove princezom. Razumijem je, slažem se i podržavam posebno zrelost da mu to sama kaže. Kad smo bili na skijanju pitala sam ove starije (nećakinju i sina) kako da ih oslovljavam, jer mlađu nećakinju i mog Mlađeg zovem žabice, pa poučena djedovim iskustvom nisam htjela pogriješiti tj. htjela sam biti cool . Mi smo PRED-TINEJDŽERI. Ohooo rekoh, dobro onda pred-tinejdžeri izvol’te složit stol (sigurno im tada nisam bila cool )

Evo dokaza da je moja nećakinja bila u pravu.

Period prelaska iz dječje u tinejdžersku dob nastupa između 9. i 12. godine života. Nekada se tinejdžerska dob računala od 13. g. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da djeca ulaze u pubertet tri mjeseca ranije svakih 10 godina. Osim toga, produbljuje se i tzv. jaz zrelosti između dječaka i djevojčica jer djevojčice u pubertet ulaze ranije i ranije iz njega izlaze. (Izvor: goodtoknows.com)

A što je s PRED- tinejdžerima i društvenim mrežama?

Uh tu su stavovi podijeljeni. Ima roditelja koji dozvoljavaju prisutnost svog djeteta na društvenim mrežama, ima onih koje ne dozvoljavaju, a ima i onih čija djeca imaju društveni profil, a da roditelji s time nisu ni upoznati. Zadnja opcija je definitivno najlošija, složit ćete se. Moje je mišljenje da svaki roditelj o tome treba donijeti odluku za sebe uzimajući u obzir da kao roditelj najbolje poznaje svoje dijete, njegovu zrelost i odgovornost te stupanj povjerenja koji su zajednički izgradili. Odluku donosi na svoju odgovornost.

Poštujem odluke koje drugi roditelji donose za svoju djecu, no moj stav je sljedeći; taman da mi se osam BABA nastani u podsvijesti, ja sam protiv toga. Barem u fazi prelaska iz dječje u tinejdžersku dob. Da li me to čini licemjernom jer ja imam i instagram i facebook profil? Odgovorit ću protupitanjem. Da li roditelji pušači moraju dozvoliti svojoj djeci cigarete? Ne, jer cigarete štete njihovom fizičkom razvoju. Ok. A što je s njihovim emotivnim razvojem? Da li su emotivno dovoljno zreli da bi mogli biti bezbolno bombardirani sadržajem društvenih mreža? To svaki roditelj mora sebe zapitati i zato će svaki roditelj za svoje dijete donijeti odluku, a s njom i određena pravila i nadzor.

Moj dječak, pardon pred tinejdžer nema interesa spram raznih društvenih mreža i nadam se da još dugo neće ni imati. Ali to ne mogu znati. Mogu samo pratiti i biti prisutna. Sjesti opušteno na naš tabureić i opušteno čavrljati ili samo šutjeti, nekad je i to dovoljno.

A za vas imam zadatak za razmisliti do idućeg blog posta:

Da li se BOGINJA u našoj glavi pretvori u BABU kad postanemo majke tinejdžera? LOL

Puse i zagrljanci iz VKM,

Vaša mama Tajana

Recept za sreću iz kuhinje vaše djece

Recept

Upravo sam pokušala izvaditi suđe iz perilice u vremenu kojem aparatu treba da napravi kavu. Klik -upali, „aparat se ispire“, klik – kuhaj, klik – pojačaj okus, zvuk mljevenja kave i… gotovo! Ne nisam stigla. Aparat je bio brži. Još jedan debakl čovjeka naspram stroja.

Muke po planiranju

Cilj moje utrke sa strojem bio je riješiti dva zadatka odjednom, kako bih odmah uz toplu kavu mogla prionuti na treći, a sve s ciljem da danas stignem dovršiti sve ostale zadatke.

Zašto smo često u nedostatku V R E M E N A? Zašto jurimo često, a na kraju dana imamo osjećaj da nismo sve napravili pa nam izmakne osjećaj Z A D O V O LJ S T V A. Da li je temeljita organizacija dana i planiranje svake aktivnosti unaprijed rješenje?

Netko bi rekao DA, organiziraj planiraj i uštedi vrijeme! Ali  Š T O  A K O sve u danu ne teče prema našem temeljitom dnevnom M A S T E R P L A N U (.. a nikada i ne teče).

Kako je fejsbuk izdao frisbi

frizbi

UVOD..

Frizbi (eng. fresbee)  je leteći disk izrađen od plastike i služi za igru dodavanja. Sportska igra frizbijem zove se ULTIMATE, a google kaže: – Ultimate je dinamičan timski sport i danas se igra u preko 80 država te broji preko 7 milijuna igrača. I Hrvatska ima svoju frizbi reprezentaciju. A – ha! A vi ste mislili pih, običan frizbi, ne’š ti naslova ne’š ti priče.

PRIČA..

Moja priča počinje ovako. Bilo jednom ne tako davno, ludo sniženje letećih diskova u  trgovini  i sva djeca iz naselja pohrliše u trgovinu i pokupovaše sve frizbije u raznim veselim bojama…

Nakon nekoliko dana jedna je majka u predvečerje napornog dana sjela odmoriti uz tada popularnu zabavu zvanu „kaj ima novog na fejsu“…

Dakle sjednem tako u običnu srijedu da otpuhnem uz obične tričarije na „fejsu“. Moj stariji sin opušteno odmara na kauču nakon višesatne igre u parku. Treći razred tek je počeo i još nema puno briga i obaveza. Mlađi četverogodišnjak igra se u sobi u miru. Zen. Muž je tu negdje, ne znam gdje, nije me briga, hešteg visim na fejsu… hešteg luftam si mozak.. hešteg kraj je dana…hešteg pustite me na miru.

Vrtim postove raznih tema kadli me OŠTRO OŠINU slova jednog posta u zatvorenoj grupi našeg naselja. Moj zen je opasno narušen, osjećam paru kako mi navire na uši i vatru kako se nakuplja u glasnicama. Skroz sam uvjerena da su mi rogovi probili tjeme. MOMZILLA se budi.

Post kaže ovako: Pozdravljam roditelje djeteta u narančastoj majici, koje je prije 10-ak minuta gađalo frizbijem auto u prolazu kraj parka i pobjeglo. Molim da mi se javite kako bi vam vratio frizbi i dogovorio se s vama o troškovima sanacije vrata automobila. Unaprijed zahvaljujem i srdačno pozdravljam.

MOMZILLA SE PROBUDILA

Prije nego sam se verbalno bacila na svoje mladunče uspjela sam uhvatit kratki dijalog misli u mojoj glavi: – Kud si mu obukla NARANČASTU majicu??? Kaj nema pun ormar manje primjetnih 50 nijansi plavih?! – Krasno, radije bi da ga nije uhvatio, jel li? Da li ti to sa svojih trist pe.., šee.., dobro, osam godina izbjegavaš odgovornost? Odličan primjer djetetu, daj se skoncentriraj!

 

U verbalnoj bitci prevladavao je moj EGO. Zašto nam nisi rekao što se dogodilo?! Zar se ja moram sramotit na fejsu?! Zar će mene prozivati zbog tvojih ludorija i to javno? Što će misliti ljudi da divljake odgajamo?  Igrali ste se bacanja frizbija ispod auta?! Pa gdje ti je pamet?! Djetetov plač je samo poticao moj ego. Sad još i plačeš! (arghhhhh škrgutanje zubima i ostali zvuci karakteristični za Momzille).

Primjećujete? Ja ću se sramotit , mene će prozivat.. pa dobar dan EGO! Toliko sam se poistovjetila sa situacijom da se i sama osjećam napadnutom i krivom. I mene je fejsbuk izdao. Iz te perspektive ne mogu trezveno djelovati ja, već kormilo preuzima Momzilla na egotripu. I to je drage mame KRIVO.

ODGAJAJUĆI NJIH ODGAJAMO SEBE (drop dead momzilla)

S djecom se trebamo POVEZATI, ali NE i POISTOVJETITI. Oni su djeca – mi smo roditelji. Oni griješe, mi slušamo, ispravljamo, opraštamo i podučavamo svo vrijeme ih poštujući. Drage moje mame supatnice, PLAČE mi se koliko je to težak zadatak. Pišem ja vama sve ovo, ali i ja učim. Dajte mi da kopam kanale i rješavam jednadžbe s više nepoznanica, samo da ne moram odgajati sebe odgajajući njih.

Dr Shefali Tsabary autorica knjige Svjesni roditelj prigodno kaže: -„Ako želite da vam djeca uče iz pogrešaka, oslobodite se bilo kakvog osjećaja „krivnje“ kako bi shvatili da su u redu bez obzira koliko zabrljaju. Nema mjesta krivnji  i osudi. Jedino ako se djeca ne boje, mogu iz pogreške izvući lekciju koja im je potrebna.“ Ja bih samo dodala oslobodite se osjećaja krivnje – vaše i njihove.

PAR MISLI ZA KRAJ PRIČE

Nako riganja prvotnog naleta vatre momzilla je nestala, a ja odlučila uključiti mozak, srce i sve ono osobine koje su majke dobile u onom trenutku kad su postale majke. O tom važnom TRENUTKU pisala sam u tekstu Eau de Poriluk i prisilno slijetanje pa ako vas zanima poanta tog trenutka evo  linka Eau de Poriluk i prisilno slijetanje

Postupno sam dolazila k sebi. Ovo je moje dijete. Ima  8 godina. Igralo se frizbijem i frizbi je završio u automobilu. Pogriješio je. Sad razgovaramo i učimo – odgajamo. Razlučujemo dobro od lošeg ponašanja i učimo da svaka radnja ima posljedicu. Posljedica je šteta na autu čovjeka kojeg smo nazvali, ispričali se i dogovorili susret kako bi se moj sin ispričao oči u oči. Štetu nismo morali platiti. Čovjek je bio iznimno ljubazan mladi dečko i iako nema djece, pun razumijevanja. Platili smo bajadere t.j platio ih je Stariji od svojih novaca (onih što dobije za roćkas, đžeparca još nema). Nesretni frizbi smo dobili nazad. Nisam primijetila da se više igrao s njim, ni on ni itko od sve one djece koja su bila pohrlila u trgovinu i pokupovala frizbije u raznim veselim bojama…

Mame na ljetovanju

mame na ljetovanju

Ljeto je ušlo u svoju zadnju fazu, godišnji su za većinu završeni i lagano nas hvata back-to-school groznica…

U mislima se vraćam u ljetne dane odmora,  kada se tijelo opuštalo od svakodnevnog ustaljenog ritma, a duša hranila ljepotama prirode.. Ne vjerujem da sam to upravo sročila .. tijelo se  o p u š t a l o…. primijetila sam prirodu?! Da! Nakon SEDAM stresnih, napornih, znojnih i umornih ljetovanja uspjela sam se odmoriti na odmoru!

Prije godišnjeg tresla me NERVOZA  i ZLOVOLJA jer sam očekivala scenarij jednak proteklim godinama. Zazirala sam od ljetnih „radosti“, bojala se uspavljivanja djece u zvizdan, ZNOJENJA u toplom krevetu, nesnosnih KOMARACA,  trčkaranja po plaži za NESTAŠNIM nožicama te bezuspješnom pokušaju da brčkanje u plićaku zamijenim plivanjem u plavo-zelenim dubinama. Ležanje na plaži meni je bila čista utopija, nešto što se samo mutno ocrtavalo u mojim sjećanjima.

Najviše sam se grozila UMORNIH buđenja. To je zaista o k s i m o r o n – „umorno buđenje“, zar ne? Buđenje bi uvijek trebalo biti poletno, odmorno, veselo – novi dan, novi početak, posebno na godišnjem (kad se već zove odmor). No, kad imaš malu djecu umorno buđenje prihvatiš kao normalan početak svakog dana, nešto tipa –  svaki dan je ponedjeljak ;

IPAK nakon SEDAM godina ovo ljeto zaista me iznenadilo.. pustilo me da zazirem od tih dana, a onda me nagradilo  kao da mi je reklo, evo ti poklanjam jedan ugodan, miran, opuštajući odmor, zaslužila si. I zaista, kad bih pisala KNJIGU o mojim ljetovanjima i kroz poglavlja opisivala posljednjih sedam, naslovi bi išli otprilike ovako:

  1. Groteskno otečene noge ispod trudničkog trbuha – (Froddo mi nije bio ni do koljena)
  2. Prvo ljetovanje s bebom – pakiranje je trajalo 3 dana
  3. Ljetovanje s toddlerom – u potrazi za idealnom plažom (bez stijena, ježeva, oštrih kutova itd.)
  4. Čuvaj se ljudi zviri i dvogodišnjeg hiperaktivca na plaži
  5. Ljetovanje uz trudničke mučnine – (opet Froddo, ali nakon pijanke)
  6. Dojenje, pelene, uspavljivanje, hiperaktivac, suze i znoj – budim se ranom zorom liježem rano uvečer s notama pevaljke iz obližnjeg hotela
  7. Ljetovanje s jednogodišnjakom i petogodišnjakom – ponijela sam nadobudno knjige, o kako sam pogriješila (kome nije jasno neka ponovi gradivo na www.happy-tree.hr/blog/veseli-kaos-majcinstva/blogart14 opravdanog naslova „Prva linija bojišnice“)
  8. Ljetovanje bez muža – Mama, mama, maaamaaa, maamaaaaaa u dvoglasu – samo se toga sjećam
  9. Ponovno sam rođena ili moje prvo normalno ljetovanje s mužem i djecom 😉

Zasluženo zar ne?

Drage mame koje ćete reći: – jooj pa kaj/šta/ča ova sad tu brblja, pa djeca su naše najveće blago, najljepši trenutci su oni provedeni s njima itd.. – potpuno se slažem s vama. Međutim to svi znamo, s time se hvalimo fotkama na fejsu i instagramu, ljubav cvate i na mom profilu bez brige! NO, NITKO se ne hvali fotkom oznojenih pazuha, masne kose i dječje mučnine koja se kao rezultat zavoja i vrućina realizirala po sjedalima auta. Nitko na uploada selfie svoje bijesom izobličene face, nakon što je petogodišnjak prolio jogurt po maminom mobitelu? Ili fotku razgažene kakice iza kreveta (ljeto 2014, odvikavanje od pelena)

Ipak ponekad treba progovoriti i o tome. To je i ideja ovog bloga… nitko nije savršen..

Ako ste gledala BAD MOMS onda otprilike razumijete da smo sve mi zločeste mame kojima treba ispušni ventil. Da i one koje vam pričaju da im je uvijek sve super. E  baš te! Ama kako ti je ženo baš UVIJEK sve super??! Ili si vanzemaljac ili ti je um tako programiran i to je super pozitivno i zdravo. Ali  zdravo je tu i tamo podijeliti malo „prljavog veša“ kako bi i ostali koji još nisu programirali um na „uvijek je sve super“ (tajna, zakon privlačnosti,..) znali da nisu odmetnici – ni oni ni njhova djeca – i da je to sve normalno i da će proći. Eto utjehe! Eto prijateljske kavice bez maski savršenstva. Eto svjetla na kraju tunela. Budite jedne drugima prijateljice, baš kao u filmu. (neka mi plate što ih reklamiram) 😉

Savršeno nesavršena mama T.